Komemoracija Donni Ares okončana je njenim riječima napisanim na posljednjoj strani njene knjige "Soba za nikoga":
-Svi ćemo jednom umrijeti, samo je pitanje hoćemo li svi svoje živote proživjeti? Dok jedni razmišljaju o drugima i tuđe živote žive, drugima život prolazi u strahu šta će neko reći i dok bolesni čekaju konačna izlječenja, ja nisam gubila vrijeme i živjela sam punim plućima u svim uvjetima. Ovdje i sada. Da sam sjedila i čekala da izliječim rak i tek onda nastavim sa životom, nikada ne bih saznala ovo što znam danas.
Zašto kad imamo sve nemamo ništa i onda kad izgubimo tek počinjemo voljeti život?".
