Hana Hadžiavdadić se emotivnom porukom porukom oprostila od Done Aress i mnogima natjera suze na oči
-Ova hrabra lavica uvijek je stavljala druge ispred sebe pa i onda kada je njoj bilo najteže…ja ne znam da li bih to mogla i da li bih uopće imala hrabrost koju ona ima, zato joj se divim, zato je mnogima uzor, zato svaki njezin korak vrijedi kao moja dva. Priča ispričana u knjizi „Soba za nikoga“ pomogla je mnogima da skupe snagu i nastave se boriti s rakom, s bolešću koja ne bira ni vjeru ni naciju ni godine, ne bira siromašne ili bogate, poznate ili nepoznate…ova bolest uzima sve i čuči u svakom od nas, vreba…čeka onaj trenutak kada smo najsretniji i kada mislimo da možemo sami protiv sudbine, a nikada ne možemo. Otvorimo oči danas i pružimo ruku ohrabrenja, pomoći i snage onima kojima je to potrebno. Mi, mali ljudi moramo mijenjati ovaj okrutni svijet i pokazati kako male ruke mogu sve samo ako su složne i uporne, a ja vjerujem da naše jesu. Moje prisustvo u njezinu životu, kada se licem u lice borila s nemani, za mene je velika čast jer nisam napravila mnogo, nisam mogla pronaći čarobni napitak iz bajke i učiniti njezinu borbu kraćom i lakšom ali sam bila bezuvjetna podrška. Nikada pred njom nisam pustila suzu, samo onda kada sam odlazila…tada su suze same tekle…sada teku još više. Bila sam ljuta što ovoj divnoj ženi gledam u oči, a ne mogu napraviti više, bilo me sram svakog puta kada je hvalila moj izgled i moju kosu jer sam željela da i ona vrati svoju dugu, gustu kosu, da vrati snagu i sjaj u oku. Draga moja prijateljice sada si na nekom ljepšem mjestu-.
