Fadil Hukanović, poznati prijedorski harmonikaš, bubnjar i pjevač, koji već skoro dvije decenije živi i radi na relaciji Francuska-Bosna, početkom osamdesetih godina prošlog vijeka upoznao se sa djevojkom iz rodnog grada, zabavljali su se nekoliko mjeseci, a nakon toga su raskinuli ljubavnu vezu.
Nije znao da je ostala trudna, a kada je rodila, Fadil je već bio u braku sa sadašnjom suprugom Sabrom. Priznao je dijete, sin Merfin je ponio njegovo prezime, viđali su se, pomagao je finansijski. U narednim godinama, Fadil je dobio kćerku, a kasnije još jednog sina.
Došao je rat i kontakti su prekinuti. Svako je pošao nekim svojim putem. Merfin sa majkom, ko zna gdje, a Fadil sa svojom porodicom obreo se u Francuskoj. Svaki pokušaj ostvarivanja nekog kontakta bio je uzaludan. Nakon rata, u Prijedoru niko nije pouzdano znao gdje je Merfin otišao sa majkom. Godinama se samo nagađalo.
– Vrijeme je prolazilo, godine su tekle, a ja nikako da nađem neki trag, neki kontakt -Raspitivao sam se, tražio ih, potezao veze, ali je bilo bezuspješno. Nisam gubio nadu, ali je bilo iscrpljujuće. Svi smo tragali. Podršku supruge nikada ne mogu zaboraviti. Došlo je vrijeme da se udaje i moja kćerka. Udala se u Švajcarsku i obećala mi je da će, bez obzira na svoj život, obaveze i brak, nastaviti da traga za bratom.
– I, eto, kada se, što kažu, djetetu dalo: upravo ga je ona nedavno i pronašla, u Bernu, sa majkom, živog i zdravog! Kada mi je javila da ima nešto radosno za mene – bilo mi je jasno. Radosti nije bilo kraja. Nakon osamnaest dugih godina. Tek sam sada saznao da je i on tragao za nama, da se raspitivao, ali da je nailazio na pogrešne ljude i informacije. Uglavnom, sve će nam ispričati šta je i kako bilo za ovih bezmalo dvadeset godina, što jedva čekam da se desi -završava svoju kratku ispovijest ozareni Hukanović, dodajući da jedva čeka susret sa sinom koji je planiran već narednog mjeseca. Do tada-svakodnevno su, veli, u telefonskom kontaktu. Sreći nigdje kraja.
