Zadnjih godina njenog života, pomalo sam drugovao sa Margitom Stefanović, pijanistom grupe EKV. Moj dobavljač joj je dao da živi u njegovom stanu, a zauzvrat mu je prepisala svoj dio prava na sve što se izdaje, a ima veze sa grupom.
Nekada prekrasna djevojka, Magi nije ličila na sebe i malo ko ju je prepoznavao na ulici. Svraćala je u moj dučančić, na koji keks, čokoladicu i malo opuštenog ćaskanja uz muziku.
Imala je Sidu u sebi već sigurno 20 godina. Bila je težak heroinski ovisnik i dulje od toga. Kad su oni počeli da konzumiraju “hors” nije se ni znalo za Sidu, pa su je mnogi od njih fasovali. Cijela prva postava EKV je tako skončala u mukama. Čavke iz Orgazma, Neša iz Poslednje igre leptira, Rajko Kojić iz Riblje Čorbe…
Magi je bila jako draga i iskrena osoba. Dobro je podnosila saznanje da joj je malo od života ostalo. Sva se izobličila, nadula, dlake su joj rasle po licu i tijelu potpuno nesrazmjerno…Kad smo se malo bolje upoznali pitao sam je za ljubav, da li je i koliko voljela, da li joj smeta što je nekad bila ljepotica, a danas….
– “Ma čuj Milane, ja sam narkomanka od kada znam za sebe. Cio život samo jurim i tražim način da se roknem, sva ljubav se svodi na to. U rijekim trenucima kad sam imala puno para i izobilje braon praha, imala sam neke muškarce, imala sam note pod glavom i moje dirke. Tucala sam se sa nekima koji su govorili da me vole ali sve je to blijeda senka u odnosu na potrebu za heroinom i dejstvo koje on ima, kako kad se uzme tako i kad se juri za njim…Zaljubila sam se kao klinka u Ivu Pogorelića. Bili smo najbolji u klasi i dobili smo stipendije za studije klavira u Moskvi. Sa njim sam se ubola prvi put, eto njega sam volela ali ne znam više da li je to bilo zbog njega ili zbog blaženstva koje sam osjetila od dejstva droge. Moji su mi zabranili da sa 18 idem u Moskvu baš zbog njega i heroina koji je išao sa njim, ja sam nastavila da sviram, našla grupu i tako evo me ovdje poslije svega toga…”
Trolejbus na liniji 22 kružio je tog dana sa mrtvim tijelom lijepe i dobre Magi, napravio nekoliko krugova od Kruševačke do Kalemegdana. Na sahranu su došli mnogi grebatori o njeno muzičko naslijeđe ali ni jedan medij nije zabilježio njenu sahranu. Samo poslije nekoliko dana mali natpis u kutu “Politike”
Kad idem gore ka Zvezdari uvijek se sjetim nje i ponekad svratim da posjedim pored groba. Još uvijek vidim i osjetim njene tople oči, koje kažu “Još samo par godina za nas”.
Beograđanin Milan Ristanović zvani Capelini, autor je dvije knjige: “Putovanja izmedju noći i dana” i “Navijam za bika”, male zbirke poezije “Od Karpata do Kordiljera” te rječnika engleskog žargona i idioma. Radio je kao urednik kulture u “Dnevnom Telegrafu”, te se u svo svoje slobodno vrijeme družio sa imenima koja su ostavila neizbrisiv trag u kulturno-umjetničkom miljeu bivše Jugoslavije. Živio je u svim bivšim jugoslovenskim repubulikama, te Engleskoj, Rusiji i Kipru. Rođen je 1962 godine u Beogradu, gdje danas živi i stvara. Kolumne o svom prijateljevanju sa poznatima ustupio je jedino magazinu “Express”.
