Da je živ Davorin Popović bi 23. septembra proslavio svoj 65. rođendan. Proslavio bi ga, to je sigurno, onako u svom stilu u svom Sarajevu, sa svojom rajom.
Sarajevo je surov grad prema svojim sugrađanima, prema onim ljudima koji su ga proslavili po bilo čemu. Nije dovoljno biti najbolji u svom poslu da bi bio omiljen, potrebno je imati “nešto”, a to “nešto” Davorin je imao. I bio jedan od najomiljenijih likova u svom Sarajevu.
Na njegovoj sahrani 2001. godine mnogi su govorili da je Dačo okupio Sarajevo i da je taj dan Sarajevo bilo “najsarajevskije”.
Bio je sportaš, rukometaš i košarkaš. Najtalentovaniji košarkaški bek koje je Sarajevo u to doba imalo, kapiten “Mlade Bosne” (kasnije KK “Željezničar”) za koju je odigrao stotine utakmica. Kapiten pjesme, kapiten života.
Počeo je pjevati u “Lutalicama”, a onda 1964. godine Davorin Popović, Pjevač, u grupi “Indeksi” počinje pisati muzičku istoriju.
Dobitnik je “Šestoaprilske nagrade Sarajeva” i “Estradne nagrade Jugoslavije”.
Oni koji su odrastali uz njegove pjesme imaju običaj reći „Nismo čestito ni odrasli a već odlaze oni koji su nam obojili djetinjstvo”.”Okusio” je i “Euroviziju”.
Imao je Popović mnogo nadimaka ali svi su voljeli da ga oslovljavaju sa “Pjevač”.
U bašti ispred “Fisa” sjedio bi Dača sa svojom rajom i razglabao aktuelne teme.
U jednoj pjesmi “Indeksa” pjeva “Čudan svijet je oko nas”. I zaista je čudan. Ne voli Sarajevo Pjevača kao što je Pjevač volio svoje Sarajevo. Rijetko se ko sjeti takve muzičke i ljudske gromade.
Imao je priliku otići u Beograd, Zagreb, Ljubljanu…zvali su ga svi ali mu nije padalo na pamet da ode iz Sarajeva. Davorin u Beogradu ili Zagrebu….spoj nespojiovog. Nije mogao zamisliti da se jutarnja kafa pije bilo gdje osim u “Fisu”. Vrijeme prolazi, valovi neminovnosti se dižu svakim danom ali ostaje sjećanje na legende kakav je bio Davorin Popović.
Ukopan je u Aleji velikana na sarajevskom groblju Bare. Njegovo mjesto u bašti “Fisa” ostalo je prazno ali ostale su pjesme koje pjevaju i neki novi klinci. Baš kao da je i naslutio kada je davno otpjevao “Kad ne bude mene, kada dođu drugi dječaci ko ja…”, a bio je “U svemu naj, naj, naj…”
Sarajlije kažu da je Sarajevo bilo ljepše sa Davorinom. Žal i za Pjevačem i za vremenom koje se nikad vratiti neće. Sa “Indeksima” i sa Dačom “Ispili smo zlatni pehar”. Pehar ljubavi. Bio je jedinstven. Davorin Popović. Pjevač.
