Jašar Ahmedovski ima iza sebe uspješnu karijeru. Osvajao je nagrade, snimao hitove, a nedavno se prisjetio svojih početaka u Sarajevu.
Sarajevo ili Beograd
-Roditelji su htjeli da prvo završim školu, pa mi je otac rekao da idem u Skoplje. Tamo je bila srednja medicinska škola, pa da kao krenem tim njegovim stopama, što se kaže, ali ja sam rekao – neću! Hoću u Sarajevo ili Beograd i tačka. Jer, muzika je tamo bila popularna, nemaš pojma koliko, i mene je samo to zanimalo. No, dobro, odvede me otac u Sarajevo, tu sam upisao medicinsku školu, to je bio moj uvjet da nastavim s muzikom. Za Sarajevo sam se odlučio jer je tamo radio jedan naš zemljak u općini, pa da imam nekog svog. Taj čovjek me je vodio po kafanama da čujem kolege.
-Prvi restoran u koji smo otišli, sjećam se, “Pionirska dolina” se zvao, pjevao je Halid Bešlić. Ljudi su tu, pošto je pored bio ZOO vrt, šetali i svrate na piće. Bilo je oko pola osam i ja pitam: “Mogu li da otpjevam neku pjesmu?” Halid mi kaže: “Pa je l’ znaš da pjevaš, ti si klinac?!” Njegov harmonikaš, kada me je čuo, najavio me je i, stvarno, za nekoliko pjesama koje sam otpjevao, napunio se restoran. Nije moglo da se uđe. Upravnik me je zamolio da ostanem s Bešlićem da pjevam, a Halid kaže: “Da je kolegica, pa hajde, ali dva muškarca, nije to to…” Onda me je preporučio kod jednog prijatelja. Tako je počela moja karijera. Ljudi su me već prepoznavali na ulici poslije mjesec dana – kaže Jašar.
Sada već daleke 1994. godine se desila velika tragedija porodična tragedija nakon što je poginuo njegov brat Ipče.
Teško preživio
-Bio sam u šoku, i dalje ne znam kako sam to preživio. Bilo mi je neshvatljivo, nisam mogao da vjerujem. To me je koštalo psihe, razmišljanja o budućnosti. I dan-danas mi je jako teško, nikada to neću zaboraviti, niti izbrisati mogu… Mnoge kolege mi se nisu javile kada je Ipče poginuo, da izjave saučešće i kako to već ide… što je meni čudno. Rijetki su nazvali. Njih deset posto s kojima sam se poznavao, sjedio. Šaban mi je bio jako dobar prijatelj sve do 1994. godine. Nije mi se javio nakon tragedije. Šabana sam volio prije nego što sam ga upoznao, njegovu emociju, pjevanje, uvijek sam ga poštovao i uvijek ću ga poštovati. Pomogao mi je na početku karijere. Zašto se on meni nije javio… ne znam… Njegova supruga je poslala telegram, ali ja sam smatrao da je trebalo da se javi pored tolikog našeg prijateljstva. Mi smo putovali zajedno na sve turneje, spavali smo u istoj sobi, slobodno vrijeme smo provodili zajedno – kaže Jašar.
