Hvala dragom Bogu ostao sam živ. Bio sam klinički slučaj. Prije nekoliko dana sam izašao iz bolnice. Sada sam na kućnom liječenju. Oporavak teče polako, ali sigurno – ovako počinje svoju priču Ćazim Čolaković koji je nedavno u mjestu Njuha u Ustikolini imao nezgodu koja ga je zamalo koštala života.
Njegov kum je kupio džet-ski za vožnju po vodi koji je pjevač isprobati na Drini. Naletio je na brzak i zabio se u stijene. Letio je oko 30 metara. Sreća u nesreći je što je pao na žbunje. Da je pao na kamenje…
Bio je u komi. Na sreću u blizini je na odmoru bila jedna medinicinska sestra sa suprugom iz Danske koja je odmah pritekla u pomoć i spašavala Čolakovića. Brzo je prevezen u goraždansku bolnicu gdje mu je ukazana prva pomoć, a nakon te intervencije transportovan je u Kliniku urgentne medicine Koševo u Sarajevu.
Ni sam ne zna koliko ima šavova na sebi. Zahvalan je liječnicima kako u Goraždu tako i Sarajevu koji su postupili krajnje profesionalno i spasili mu život.
– Jedno mi je oko bilo zatvoreno, potpuno sam ugruhan, a još ne mogu ni da sjedim kako treba. Sretna je okolnost i da sam sportski tip, veoma sam aktivan za svoje godine, inače bih sigurno podlegao. Bio sam toliko ugruhan i sav u modricama da niko nije obratio pažnju na nogu. Iskreno, ni ja od silnih bolova koje sam imao u predjelu glave, leđa, ruku… nisam osjetio da nešto nije ok sa nogom. Ni ja, a ni doktori. ne zamjerim im na tome jer pored silnih povreda koje sam imao na drugim dijelovima tijela i koje su bile opasne po život, izgrebana noga nikome nije “padala u oči”. Kada sam stigao u Njemačku, došla mi je jedna sestra kako bi me izmasirala. Tada je, kada se sve smirilo, primijetila da nešto nije uredu sa nogom. Rekla mi je da odmah idem doktoru i da snimim nogu. Tako je i bilo. Kada su mi snimili nogu odmah su me prevacili u operacionu salu. Tri sata su me operisali. Mjesec i po dana moram nositi gips, imam šipku u nozi i pijem veliku dozu tableta kako bi ublažio bolove. Čak 19 šavova mi je na desnoj nozi – priča nam Čolaković.
On je zbog svega što se desilo otkazao sva gostovanja, pa i turneju po Americi.
– Sebi ne mogu dozvoliti da odem negdje i pjevam na štakama. Sve sam odgodio za neke bolje dane. Doći će i oni. Bit će još lijepe pjesme i muzike. Družit ću se ja i dalje sa ljudima. Neka je ovo prošlo kako treba a moglo se neslavno završiti – završava naš sagovornik.
Ogorčen je stanjem na estradi. Kaže da mu je muka od svega jer, nažalost, došlo je vrijeme, kaže on, kada pjeva novac, a ne kvalitet, lijepa pjesma.
– Hvala Bogu pa ne živim od muzike. Dokazan sam kao kompozitor, autor… Neću da pričam ko sve danas pjeva, ali je činjenica da ima svega i svačega. I ono što je najgore: svi kradu od Grčke do Japana. Niko nema svoju pravu pjesmu. takva nam je estrada da danas svako sebi da za pravo da dijeli kojekakve oskare, nagrade. Nikad više vremena kao što je to bilo kada je pjevala moja generacija od Halida Bešlića, Šerifa Konjevića, Ferida Avdića, Mileta Kitića… – priča Čolaković.
OSTATAK TEKSTA PROČITAJTE U NOVOM BROJU MAGAZINA “EXPRESS”!
