Za Anu Bekutu mnogi će reći da posjeduje jedan od najljepših glasova na bivšoj jugoslovenskoj estradnoj sceni i da su je dobra pjesma i njena prefinjenost uspjeli održati toliko godina unazad.
Na popularnosti nije izgubila, došlo je vrijeme nekih mladih nada, ali ona čvrsto stoji na mjestu koje joj godinama pripada i ne staje. Publika je posebno emotivno reagovala na ''Baladu o majci'', kompoziciju koju je nedavno snimila i promovisala, tako da je ova pjesma bez obzira što je sporijeg ritma, neizostvna na njenim nastupima.
No, život Anu Bekutu nije uvijek mazio ni pazio. U sedamnaestoj godini je Ana postala majka i rodila sina koga je zbog specifične situacije morala privremeno dati u Dom za djecu bez roditeljskog staranja.
– Pa kada pogledam sa ove distance i iz ove perspektive, toliko godina kasnije zaista mogu da kažem da je moja ideja da rodim u sedamnaestoj godini bila ne baš dobra, ali opet trebao mi je da kažem, neki rez takve vrste, pogotovo što sam bila u vanbračnoj zajednici. Bila sam primorana na taj čin, bila je to velika sramota i za moje roditelje, ali i za mene, ali hvala Bogu srećom, nije tralajlo dugo. Moj sin je u domu bio nekih sedam – osam mjeseci, a ja sam ga viđala svaki vikend, tak da sam maltene živjela za svaki naredni. Znate, tada je bilo drugo vrijeme i nije se na te stvari gledalo baš jednostavno i sa znakom nekog odobravanja, ali ja sam donijela odluku da rodim i tačka. No sav, taj gnjev je prošao ubrzo – prisjetila se Bekuta.
Sa nastupima je počela već kada je njen sin imao tri godine.
– Moja je sreća da sam imala talenat za pjevanje i da se nije rodio moj sin i da situacija i sudbina nije bila takva, ko zna da li bi ikad zapjevala i pojavila se na estradi. Vjerovatno bih bila učiteljica, budući da oduvijek njegujem neizmjernu ljubav prema djeci – kaže ona.
