Marko Bulat trenutno uživa u prvim danima sa kćerkom Doroteom, koja ne svijet došla prijevremeno i danima se borila za život u inkubatoru. Marko kaže da je sada sve u redu sa njegovom mezimicom, iako sve vrijeme strijepi za njeno zdravlje.Pjevač priča kroz kakvu je agoniju prošao dok se svakodnevno molio da Dorotea preživi.
– Sve je pošlo naopako od početka. Moja supruga je imala hiruršku intervenciju 10 dana prije svadbe. Bilo je pitanje da li ću da pomjerim svadbu. To gorko iskustvo sa vanmateričnom trudnoćom i maleri koji su nas potjerali nakon toga potpuno su nas uništili. Zbog toga je interesantno da je ova trudnoća začeta sa desne strane, gdje nema jajovoda, i zato smo joj dali ime Dorotea .Nismo krili Marijinu trudnoću, ali nismo o njoj ni pričali. Roditeljima smo tek poslije četiri mjeseca trudnoće rekli da čekamo bebu i eto, opet se prijevremno porodila. U bolnicu sam je odvezao tek što je ušla u sedmi mjesec. Onda je uslijedila agonija. Period u kojem nisi mogao ni da se raduješ, ni da gubiš nadu. Došlo je na svijet jedno malo biće, lijepo, ali nemoćno. I sada zavisi od kiseonika, Instituta i Božje volje. Kada me je supruga nazvala predveče i rekla: „Ne znam šta ti kažem, pitanje je da li će beba preživjeti noć“, htio sam da umrem – sa suzama u očima priča Bulat, ali sa osmijehom nastavlja.
– Bogu hvala da je sada dobro, mada je i dalje inhaliramo. Prosto, njena borba za život traje od prvog dana. Čekao sam veoma dugo da se ostvarim kao otac. Ova tri mjeseca bila su mi protkana nespavanjem i brigom. Još sam pod stresom zbog svega i kada beba ispušta zvuke, nikada ne znam koji su alaramantni, a koji normalni. Onda reagujem na svaki zvuk i gledam šta se dešava, tako da mi je to velika muka – kaže pjevač.
– Dešava se da kada na tri sata zvoni alarm supruga nahrani bebu i presvuče je, a ja nisam u stanju da joj pomognem. Samo nijemo posmatram. Daj Bože da imam još djece.
