Bezbroj puta Zlata Petrović je govorila o detaljima svog teškog i mukotrpnog života. Od rođenja njen životni tok liči na bajku Pepeljuga samo što u njenoj priči još nijedan princ nije dobio prolaz.
U njenoj priči ona je sama sebi pomogla da ostvari lagodan život. Živjela je u sobičku, čistila štale, torove, čuvala ovce, brinula i kuhala za polubraću jer je majka kockala i sa očuhom pijančila, da bi sa 16 godina bila prisilno udata.
Zatrudnila je maloljetna ali uspjela da se riješi ploda koji je već bio zašao u četvrti mjesec. Nije željela od tog dečka, koji kaže nije loš, ništa mada nije imala ništa protiv njega, ali tu nije bilo ljubavi.
-Kod cigana je takav običaj da sa 16 godina moraš se udati, ali za bogatijeg – govori ona.
Taj abortus smatra svojim grijehom, ali drugačije nije mogla. Isti dan je otišla u kafanu da pjeva dok joj je mlijeko curilo niz haljinu. Upravo iz te kafane sa četiri stola nedugo zatim otpočela je njena karijera koja joj je pomogla da radi onako kako i šta želi.
Piše: Dž. H. M.
