Haris Džinović se ubraja među velikane bivše jugoslovenske muzike. On je istinska zvijezda i to je neoboriv podatak. On je muzičar, pjevač raskošnog i prelijepog vokala, temeljit muzički znalac i sve što treba da posjeduje jedna zvijezda, on to ima pri sebi.
A o sebi kao zvijezdi, bar kada je u Sarajevu, niti razmišlja niti se tako ponaša jer kaže da niko u Sarajevu ne je*e to što si ti zvijezda. U raji su, kaže Džinović, svi isti, svi sjede za istim stolom igraju lopte i niko nikog ne „zarezuje“ ni pet posto. A onda se prisjetio nekadašnjih vremena kada je po šeheru pjevao džaba, po Jahorini a ništa mu nije bilo teško.
-I tada si bio pjevač a i zvijezda za sebe. Nema veze što je tebi došlo 40.000 ljudi na koncert. Ono ja bih trebao da se kao nešto šepurim ali ne, Sarajlije je odgajala sredina a ne mati i kuća – priča Haris sa dosta nostalgije i sjete.
https://www.instagram.com/p/Br72bu4BgJV/
Ponekad mu, dodaje, zasmeta kada u Beogradu, Zagrebu ili negdje sretne pjevača, nekog tamo „žmigavca“ koji je snimio jednu pjesmu i kaže za sebe „ja sam, bre, zvezda“!
-Možda si ti sebi zvijezda, ali ja poštujem isključivo one koji dobro pjevaju. A to da si rekao slučajno u Sarajevu rekli bi ti da si miš – svojim simpatičnim i iskrenim žargonom priča ova neprevaziđena pjevačka živuća legenda osebujnih pjesama koje isključivo liče na njega, a u kojima su stopljeni elementi i Španije, Italije, Grčke, latina svega onoga što on umije pjevati. A po strani ono što najviše voli da pjeva su narodne sevdalinke koje izvodi maestralno.
Piše: Dženita Hasović-Mirvić
