Za Božu Vreću kažu da je "nova je regionalna nju vejv senzacija". Živi i kao muškarac i kao žena. Može da pjeva bilo koji žanr, ali on pjeva sevdalinke. Pjeva ih a kapela. Pjeva ih iz duše, udara u srce direktno.Iz zatvorene sredine poletio je u svoj svijet zahvaljujući majci koja ga je podržavala. Njegov otac izvršio je samoubistvo kad je Božo imao pet godina. Neobična sudbina, neobičan stil života, glas koji razbija i iznad svega – sloboda da bude šta želi da bude, čine da Božu Vreću svi slušaju i gledaju bez daha.
– Ljubav je, nekako, na velika vrata uplovila u moj život. Divno je kada imaš partnera i kada je on uvijek uz tebe i kada ti je podrška – rekao je Božo u emisiji 150 minuta na Prvoj televiziji. Ništa se znatno ne mijenja u stvaralačkom duhu. Još uvijek ne živimo zajedno, pa onda imamo vrijeme i za sebe, ali i vrijeme kada se viđamo, pa se radujemo svakom susretu. Samo mi je falila ljubav, tako da su se sve kockice složile – kazao je Božo.
Božo kaže da nikada nije želio da se odrekne svoje dualne prirode kao i da je podjednako i muškarac i žena:
– Svoj ženski dio ne razdvajam od muškog i ne znam u kom periodu djeluje ona, a kada muškarac. To je energetski ciklus koji se spaja i prožima. Sve je spontano. Sama moja priroda je takva. Majka me nikada nije sputavala, i uvijek se ponosila mnome.
Majku je upoznao sa svojim partnerom, a njoj je, kaže, najbitnije da je on sretan.
– Moj otac je izvršio samoubistvo, a majka je tu morala da zauzme dvojaku ulogu i da bude snažna za oboje. Izvela me je na pravi put, da budem dobra osoba… Svi ti ožiljci su se pretvorili u moje pjesme. Svakako je bilo teško, ali Bog se postara za sve i sve kockice postavi na svoje mjesto.
