Valjda neću morati naglavačke da skočim sa nekog nebodera pa da se i ja nađem na naslovnici nekog lista, u šali je dobacio Mirso Čomaga u trenuku kada je primjetio kako ga, objektivom našeg foto aparata, „lovimo“ dok prelistava stranice našeg tabloida.
-Šalim se. Znam da su za medije aktuelni događaji, neki novi snimci i slično. Međutim provođenje mjera na suzbijanju pandemije koronavirusa do temelja je uzdrmalo i estradni scenu. Nema koncerata i drugih živih nastupa pred publikom, a bez toga je teško zaraditi koju marku i vraitti sredstva uložena u snmanje novih pjesama, albuma i video spotova. Neposredno pred izbijanje pandemije, u pripremama za novi album, u studiju Samira Zavlana snimio sam tri vrlo dopadljive pjesme „Najjači smo mi“, „Nađije, mađije“ i „Gas do daske“ koje su mi trebale omogućiti da na estradnoj sceni napravim značajniji iskorak. Međutim, sad sam u dilemi da li da pjesme objavim ili ne. Ukoliko to učinim propadaju sva moja ulaganja.
U posljednje vrijeme sve ga češće viđamo i kao glumca u nekim filmovima. Hoće li to dovesti do toga da mikrofon „okači o klin“?
-Ne. Ko jednom uzme mikrofon u ruke teško se oslobađa tog slatkog opijuma. Bez pjesme teško bih mogao da živim. Istina, neke od glavnih uloga u filmovima autora Amira Mušinbegovića, pogotovo uloga u filmu „Djelidba“, daju mi za pravo da u filmske vode nisam zaluta i da u njima mogu, isto kao i u estradnim vodama, uspješno ploviti. Nastojat ću da poput brojnih svjetskih ličnsti koje su, i kao pjevači i kao glumci, ostvarili značajne karijere, i sam učnim nešto slično. Gluma i pjesma idu jedno uz drugo i zašto to ne iskoristiti. Sa istom ekipom pripremamo novi filmski projekat, koji će se zvati „Svekrva“, u kojem igram jednu od glavnih uloga. Naime, tumačim lik muža jedne od mlađih žena čiji život ima niz životnih turblencija u okviru kojih se nalazi u sukobu sa svojom svekrvom, odnosno mojom filmskom majkom. Rad se o urnebesnoj životnoj komediji satkanoj od niza svkodnevnih životnih prilika u kojima se mnogi mogu prepoznati. Ovaj put ćemo, u tehničkom smislu vezanom za sliku i ton, napraviti značajan iskorak tako da nas „filmski profeionalci“ neće smatrati tamo nekim amaterima i poturati nam noge na svakom koraku. Očito im krivo što naše filmske priče nailaze na bolji prijem kod publike od njihovih „remek djela“ koje malo ko gleda – priča Čomaga .
Piše: Eset MURAČEVIĆ
