Devetnaestog februara ove godine, u 37-oj godini, prestalo je da kuca srce Mirhada Brčića iz Vučkovaca. Njegova bivša djevojka Jasmina Ibrić Jahić, manekenka i pjevačica iz Srebrenika, još uvijek ne može da stiša bol i teško se miri sa činjenicom da ova, njoj draga, osoba više nije u životu.
Posljednjih šest godina njihova veza je bila na vjetrometini na kojoj ih okolina nije pazila i mazila. Često su prekidali, mirili se i, jednostavno, kao da im se nije dalo da svoju vezu održe u životu onako kako su, uprkos vlastitim kontroverzama, oboje željeli. Planirali su zajednički porodični život, maštali o proširenju porodice, vlastitoj djeci. No, uvijek bi se nešto ispriječilo ispred njih te su njihove želje ostajale ne ispunjene.
– Nisu ga mnogi voljeli, a sada kad ga nema svi se kunu da su mu bili veliki prijatelji. Lažni prijatelji rušili su našu sreću. U svemu su željeli izvlačiti korist za sebe, a nama kako bude. Uprkos našim brojnim nesporazumima mnogo što šta lijepog bilo je između mene i Mirhada. Zbog ljubomorne okoline, koja je rušila našu sreću, prolazili smo strahovite golgote. I kada smo, zbog svađa, prekidali našu vezu, u toku tih prekida, mi smo se viđali pokušavajući prevazići nesporazume. Imao je lijepe planove. Počeo je raditi van granica Bosne i Hercegovine u namjeri da za nas obezbjedi buduću egzistenciju. No, desilo se nešto neočekivano. Kada je došao u našu zemlju na odmor svratio je do jednog svog prijatelja, tu zaspao i umro u snu. Iako je sve ukazivalo na neku sumnju da nešto nije u redu sa njegovim zdravstvenim stanjem, prijatelj ga je, umjesto da pozove medicnsku pomoć, samo pokrio i pusti da spava. Teško podnosim ove dane. Jednostavno ne mogu prihvatiti da ga više nema. Drži me to što sam se okrenula vjeri. Klanjam pet vakata namaza dnevno i maštam o Dženetu gdje ćemo se sresti u nekom novom životu – kaže Jasmina.
Bio je dobar za sve osim za sebe. Brojni su oni koji su ga iskrištavali pod firmom dobrog prijateljstva.
“Ako mi se bilo šta desi reci mojoj mami da je puno volim”, rekao je Jasmini prije četiri mjeseca kao da je imao predosjećaj da će mu se nešto desiti.
– Pet dana prije njegove smrti zvao me da se pomirimo. No, poslije brojnih prekida, psihičkih pa i fizičkih tortura, o kojima su ranije pisali mediji, nisam za novo pomirenje imala razlog. Započela sam novi život. No, on nkada nije otišao iz mog srca. Teško podnosim činjenicu da više nije u životu. Kao da je sa njim otišao i dio mene. Ono što me održava u životu jeste vjerovanje u naš susret u vječnom svijetu u kojem neće biti ovozemaljskog zla i u kojem nas više ništa i niko neće moći razdvojiti. Muzikom pokušavam ublažiti bol slušajući i pjevajući nama nekad drage pjesme. Uz njih mu poručujem da me čeka negdje gore gdje zli i zloba ne postoje. “Budi lijep, budi jak, za sve druge mrak. Nemoj da me brukaš i da umrem ti ja ni to nije znak da treba da kukaš. Samo napravi krug za minut si tu do našeg starog mjesta tu te čekamo ja i dvije karte za nas do izgubljenog raja“…
Eset Muračević
