Kemal Monteno. Otišao je 21. januara 2015. godine. Dvije godine, a on živi. Živi u svakom svom stihu, svakoj otpjevanoj riječi, zvuku gitare…
Nema ga, ali tu je. Osjećaju to na hiljade i hiljade poštovalaca njegovoga djela. Osjećaju to njegove kolege. A najviše osjeća njegova porodica.
-Razumiju nas mnogi. Kao što svima nedostaje otac, muž, prijatelj… tako i nama moj tata – priča njegova kćerka Adriana.
Kaže, u početku su mislili da će im najteže biti kada budu čuli njegove pjesme, a danas je mnogo drukčije.
–Danas nam te pjesme vrate snagu. Tako nam je lijepo kada čujemo znani glas i stihove, osjećamo kao da je stalno s nama. Na radiju, na televiziji, svaki dan ga vidimo i čujemo. Ako smo, recimo u prodavnici ili kafiću, i čujemo Keminu pjesmu, mi se samo pogledamo i nasmijemo – on je tu s nama – priča nam ona.
U proteklim danima u Zagrebu održan je koncert posvećen Kemalu Montenu, u organizaciji Udruge "Kemal Monteno".
-Mnogi nas pitaju zamjeramo li Sarajevu. Ne, nimalo ne zamjeramo Sarajevu, nimalo! Nerviraju nas pojedini mediji, ali i građani, koji komentiraju tako. Potpuno je to nebitno, jer Kemo nikada nije pravio granice. Za njega ove 'nove' granice nikada nisu postojale. Nebitno je li Zagreb, Sarajevo, Skopje, ili čak Minhen… Naravno, u Zagrebu je i ove godine bila jedna jako lijepa priča. Iako sam iskreno i mislila da je možda previše, da ljudi ne kažu dosta više, nije bilo tako. Bilo je još emotivnije, jače, nego prošle godine – ističe Adriana, te otkriva:
-U Sarajevu će biti koncert, u kontaktu sam s gospodinom Mirvadom Kurićem, ministrom za kulturu, koji me zvao i ponudio – a ja sam rekla, kada bude to trebalo, to će praviti Kemin prijatelj, menadžer Gane Pecikoza. To će biti nešto veće nego u Zagrebu, ali treba vrijeme i to treba uraditi lijepo. Kemo nije volio nešto što se smrlja. To će biti, ali nije bitno koje godine. Nije jednostavno skupiti, ni organizirati, ni finansijski to podržati."
