Vječiti sarajevski "dječak iz susjedstva" i "vječiti zavodnik" sa beogradskom adresom, kako su ga obožavateljske davno nazvale, Zdravko Čolić užurbano radi na biranju kompozicija koje će se pojaviti na njegovom novom albumu koji bi se na tržištu trebao pojaviti za 8. mart, što će biti svojevrsni poklon svim pripadnicama nježnijeg spola.
No, ovaj put Čola nam govori o sportu, a ne o muzici, kada je gotovo svaki put slučaj. Mnogi ne znaju da je Zdravko Čolić, nesuđeni sportista i da ga je nekada više zanimao fudbal nego muzika.
– Tačno je da sam bio golman u juniorima "Želje". I dobro mi je išlo, ali brzo sam spoznao da ću se možda bolje snaći u muzičkim vodama i baš me krenulo, tako da se nisam profesionalno vratio sportu. No, ja moram priznati da sam zbog fudbalskih utamica i bježao sa časova iz škole. Nekada su i učitelji i nastavnici imali sluha pa su sve dječake iz razreda puštali. Prvo sam navijao za "Partizan", a nakon toga za "Želju". Tako je, otprilike, ostalo i do danas. Partizan je u periodu moga odrastanja često bio u raznim finalima malo masovnijih takmičenja, ali "Željo" će uvijek biti moj klub – prisjeća se Čola.
Sjeća se da su nastavnici nekada imali obzira, prema dječacima, pogotovo kada su igrali "Željo" i "Sarajevo".
– Da samo znate kakve su utakmice to bile. Mi dječaci, navijači, preponosni na svoje klubove, idemo na utakmicu za vrijeme trajanja nastave, još nas nekada, pustili nastavnici, nećemo dobiti neopravdane časove. Ma to je bio samo takav doživljaj. Još kada "Željo" pobijedi, mojoj sreći nije bilo kraja – prisjeća se Zdravko Čolić svojih životnih trenutaka provedenih u gradu na Miljacki, koje je kako navodi obilježilo samo lijepo.
I sada se popularni Čola, kada nađe vremena sastane sa svojim prijateljima, a nađe se vremena i za fudbal.
– Ne kao prije, jer nemam baš toliko vremena, ali kada ima vremena i kada smo svi slobodni, nađemo se pa rekreativno igramo fudbal. Dobro je kada se čovjek bavi sportom, pa i kao usputnom životnom djelatnosti, ali ništa bez muzike, to je moj prioritet i neki pokretač koji me pored moje porodice drži u životu – kaže Čolić.