Adnan Jakupović svaki slobodan dan provodi u ribi. Pecanje ga opušta i, kako kaže, najbolje crpi negativnu energiju. Tako da je ukoliko ga nema kući ili ga ne možete dobiti, sigurno je kod Salakovca. Ili na Glavatičevu.
No, nekad se toliko opusti, ne gledaju na vrijeme te „zagaze“ duboko u noć. Ali i za te prilike su spremni. Šator je uvijek u autu, tako da spavanje pod vedrim nebom čini posebno zadovoljstvo. Tada se zapali „logorska vatra“ i pjesme ne manjka gotovo do svitanja. A na vatru se uvijek ima nešto „baciti“ za jelo.
A nalete li neke „ribice“ dok oni kampiraju i s kim Adnan voli ležati i gledati u zvijezde, šaljivo kaže:
– Kad krenem u ribu žensko ne volim ni vidjeti, tako da nema šanse da neka „zaluta“. Ali ne bježim od toga da u nečijem zagrljaju pod vedrim nebom dočekam jutro, međutim, to su momenti kada ostavljam za morske avanture i drugačija opuštanja.
Sujevjerje kod ovog pjevača važi samo kada je riba u pitanju, inače, kaže, nije podložan tome. A postoje vjerovanja da ribar na putu ne smije sresti ženu jer to donosi nesreću, kao što ga ne treba ni pitati gdje ide…i mnogi se tada znaju vratiti s puta. Također, zbog boljeg ulova ne treba mu se ni naručiti riba. Osim one „bistro“ ribari ne žele ništa čuti.
