Tokom ramazana mnogi pjevači iz BiH nigdje ne nastupaju već u miru i rahatluku uživaju u onome što su tokom godine stvorili. Jedan od onih koji se drži te tradicije je i popularni Šerif Konjević.
Kada smo ga posjetili na njegovom imanju na Ilidži bio je društvu majstora koji nisu izvodili radove na uređenju okućnice ali i pravili dom za tri mačke koje Šerif ima na imanju, pored tri psa. Ne kaže se uzalud u narodu: "Ako te zavole životinje i djeca, onda si ti poseban", osoba koja je puna dobrote. Međutim, mnogi mu tu njegovu slavu i dobrotu ne moge godinama oprostiti.
– Nisam opterećen ni vjerom ni nacijom, znam šta sam. Neću nikome više da se pravdam. Meni ljudi prilaze i kažu mi: "Kako je moj glas je Božiji dar". Neki misle ako oblate Konjevića neko će čuti od tih njihovih švercera za njih. Ali što je najgore, on mene i ne zna, i ja i ne želim da me sluša ta populacija, a posebno ovi što me pljuju po Facebooku. Oni nisu moj svijet, ja sam civiliziran čovjek, vidio sam svijeta, prošao dosta toga, odgojen da volim ljude. Nikada se nisam stidio svog imena i porijekla, i šta se imam nekome pravdati. Ili me slušaj ili me nemoj. Dosta mojih takozvanih kolega me također prozivaju, mrze, ali što se tiče pjevanja i u fizičkom pogledu mogu sve da ih postrojim. Ali jednostavno ne želim tim prolaznim zvijezdicama da se opterećujem. Mene voli moj narod koji je od Vardara pa do Triglava i to je ono što me čini posebno sretnim.
Da li si emotivac, humanitarac?
– Jako sam emotivan, pozitivan, ali ne volim da pričam o mojim pozitivnim stvarima, o mojim humanitarnim aktivnostima. Ne pričam o tome u javnosti. Pomoći nemoćnima, onima koji nemaju, moja je obaveza. Nadaren sam od Boga i on mi je dao ovo sve što imam. Ovo je sve pozajmljeno od dragog Boga. U službi sam svega toga i sve će ovo jednog dana ostati iza mene. Ako već imam novac koji sam pošteno zaradio i imam ga dovoljno, zašto onda ne bih pomogao nekome?! To je dio mog zekijata, moje životne dužnosti i poštovanja. Moj djed je bio veliki mumin i vjernik, otac mi je bio komunista. Iskren sam po tom pitanju, a najgori su oni koji izlaze u javnost pa lažu kako su veliki vjernici, postači… To je notorna laž jer većinu njih znam i znam kakvim životom žive. Čast izuzecima, a ti izuzeci ne pričaju. Oni šute i rade.
Zašto ne želiš kao većina tvojih kolega da preuveličavaš sebe i širiš lažnu sliku o sebi?
– Neću da lažem. Nisam bezgriješan, ali znam šta smijem, a šta ne. A, kada znam šta smijem, onda se malo poigram sa svojom dobrotom. Imam porodicu, ženu, sina… to je moja svetinja. Ima ih dosta koji vole da izmišljaju stvari o sebi, pa neka to rade, a ja im se samo smijem.
Da li te brak sa Kanitom malo ukrotio?
– Nije jer sam skoro pa ostao isti. Mene je dragi Bog podario sa takvom ženom. Trenutno sam u Sarajevu, ona u Njemačkoj. Ni jednog momenta ne razmišljam gdje je i šta radi. Znam da pazi na našeg sina, znam da imam jednu od najdivnijih, najpoštenijih i najboljih žena na svijetu.
Često te tvoja otvorenost i iskrena i direktna narav koštala i ogovoranja kako od strane kolega tako i od medija. Da li je bolje nekad nešto prešutjeti?
-Ali neću namjerno da šutim. Znam ko mene ne voli, a ti koji mene ne vole, kada bi im skinuo i zvijezdu sa neba oni mene opet ne bi voljeli. To su pogani ljudi. Ima tih krezavih kretena koji ni mater svoju ne vole. Ali oni ne znaju da Šerifu može dosta toga da stane pod kožu, pa i ta njihova podlost koju ja samo sa pjesmom pobjeđujem, a to im je najgore.
Stalno spominješ Boga. Da li si vjernik?
– Ma ne želim o svemu tome da pričam. Ali reci ću jedan detalj. Kada mnogi nisu smjeli da kažu ko su i šta su, skrivali da su muslimani, ja sam pravio, gradio i ulagao u izgradnju džamije i munare. Prije rata u Butmiru sam napravio munaru, mislim finansirao i to mi je velika čast. Jer ko ne voli svoju vjeru i naciju taj ne može poštovati i cijeniti ni druge vjere i nacije. Ali, šta to nekog briga. Vidiš, nisam uopće htio da pričam o tome, ali si me "navukao", a rekao sam ti zato što te poštujem i što si mi drag. Volim Bulgarija. Kada je meni teško nazovem ga samo malo da ga čujem ili ga potražim na YouTobe… Eto to je duhovnjak, osoba puna pozitivne energije.
Šerif i Šaban… uvijek vas uspoređuju?
– Nažalost. Evo sada prvi put govorim da sam slušao onoga koga sam trebao slušati, ne bih uzeo Šabana da mi bude kum. Da sam znao da će sve biti kako jeste, ne zato što mom Lejisu nije kupio ni čokoladu, ne treba mi Bogu hvala. Ali njegova interpretacija, njegove pjesme koje je otpjevao su neprikosnovene i to mu ne može niko osporiti. Nikada nikome nisam dozovolio da u mom društvu kaže nešto ružno o njemu. Njega evo sada spominjem, a on mene nikada, ama baš nikad nije javno spomenuo. Šaban veoma dobro zna koliko ga cijenim, ali nisam ni ja repa bez korijena. Evo ja ću sad otpjevati tri njegove pjesme, a on neka otpjeva samo jednu moju. U svako doba sam spreman se s njim pojaviti uživo na bilo kojoj televiziji. Ali mi je pomalo krivo što u tim "Zvezdama Granda" nije nikada spomenuo moje ime, dok me Jelena Karleuša spominje. Iz nje i Ace Lukasa izvire istina.
Da se vratimo malo tvom privatnom životu. Mama ti je još živa. Gdje je ona danas?
– Uhhhh… o tome mi je teško pričati. Pored svih žena koje sam joj obezbjeđivao, koje sam dobro plaćao da nju čuvaju, moja mama je nažalost danas u jednom staračkom domu. Sve te žene bi ostajale po nekoliko mjeseci, neke i po par godina, ali bi sve na kraju odlazile zbog njihovih privatnih obaveza. U dogovoru sa mojom braćom i sestrama smjestili smo je u starački dom jer svi mi živimo u inozemstvu, ali sam taj koji vodi računa, taj koji sve što je potrebno oko nje završavam. Ona je u jednom staračkom domu u Ključu. Moja mama je jako sretna i zadovoljna što je tu, a ja još više sretan i zadovoljan što moja majka ima njegu i dan i noć.
Da li se nakon ovog bojiš reakcije javnosti da kažu ima novac, slavu a mamu smjestio u starački dom?
– Sretan što je ona tamo, sretan sam što postoje takvi ljudi, ljudi koji imaju dušu i srce za takav posao, koji svojom profesionalnošću, njeznošću tim starim ljudima uljepšavaju posljednje godine života. Znam i da je moja mama jako sretna tamo. A da mi ona samo jednom kaže da joj nije lijepo i dobro bih je izveo. Ali, ne bih je mogao ostaviti samu kući ili ovdje kod mene kući, kad bi ostala sama neko bi je udavio, ubio jer danas živimo u jednom stravičnom svijetu. Tu je ona dama.
Ko te ne zna misli da si jako sirov, arogantan, ali u tebi je previše merhametluka?
– Pazi, nikad ne pričam o sebi niti se hvalim. Svi znaju u mom rodnom kraju ko je bio moj otac, a još bolje znaju ko je bio moj djed. Bio je jako veliki vjernik, ali ljudi su ga voljeli i poštovali. Kada je umro njega su komšije pravoslavci kupali. Kažem pravoslavci jer ne volim u BiH da kažem Srbi, a znali su da je bio veliki vjernik. On krene u polje, pa u peškiru zamota musaf, pa kad odmara čita. Bio sam jako nemiran kao dijete, ali on je uvijek mome ocu Jusufu govorio: "Nemoj ga tući. On će ti biti najbolji". Svi u mom kraju znaju kakav sam, ako ti mogu pomoći ja ću ti pomoci, a nikada ti neću odmoći. I nema veze što je meni neko napravio zlo. To ti zlo neću vraćati. Ima neko ko sve to gleda i on će da podvuče crtu. Znam ko je odveo mog rahmetli brata, s tim sam čovjekom sjedio i kafu pio. On zna da to znam, ali riječi mu nisam rekao. Ne želim da tom čovjeku dlaka sa glave fali jer ja neću da mu sudim. Ne kažem da ga je on ubio, a on zna ko ga je ubio. On ga je samo odveo. Nisam ni sudija ni kadija. Neka mu sudi njegova savjest i dragi Bog.
Da li Šerif voli da pozajmljuje novac?
– Ko voli, voliš li ti? Danas je svima potreban novac. Možda je i meni potreban, ali ne bih pozajmljivao, pa tako ne volim i da činim. Jednom mi je moj brat tražio da mu pozajmim četri ili pet hiljada maraka da bi bi mogao da taj novac „okrene". Ja sam ga onda pitao kada mu dam taj novac i kada ga on „okrene" koliko će njemu ostati? Kaže on meni: "1000 maraka". E, onda sam rekao evo ti 1000 maraka i nemoj mi tražiti pozajmicu. Novac se ne treba nikome pozajmiljavat jer onda od jednog napraviš dva neprijatelja. To je stara izreka. Novac unosi samo nemir među najveće prijatelje. Dok su pokloni već nesto drugo, njih volim i da dijelim, ali i da primam.
Nedavno te Rizo Hamidović javno pohvalio?
– Pa, to je zbog toga što je Rizo sit. On je zdrava osoba, bez kompleksa, zna veoma dobro šta sam učinio za njega. Znaju to i mnogi drugi, ali iz neke lične sujete ne žele o tome da pričaju, pa je bolje udari po Šerifu. Često je boravio kod mene kući u Sanici, pa on sjedne nasred sobe i onda uživa u hrani, a moja mama ga je baš voljela.
Dvije nove pjesme
Ovih dana je snimio dvije nove pjesme. Jednu je već ekranizirao. Radio ih je, kako kaže, u najboljem studiju, studiju Miće Nikolića i njegovog sina Saše u Beogradu.
– U tom studiju je tako ugodno. Tu čovjek ima emocija za pjevanje – rekao nam je on i naglasio kako je samo za "Express" ispričao nešto iz svog života, nesto što će ga još vise približiti njegovim fanovima koji se broje milionima.
Saši Popoviću ljudi iz njegovog okruženja loše pričaju o meni
U kakvim si odnosima sa Sašom Popovićem?
– Nismo u dobrim odnosima, ali sve pozitivne riječi kada je u pitanju njegova ljudskost, profesionalnost, umjetnost, menadžerstvo mu upućujem. Ovo ne pričam da bi on pročitao šta sam rekao jer on veoma dobro zna šta mislim o njemu. Nažalost, on ima drugih ljudi oko sebe koji njemu pričaju loše o meni. Ali on odlično radi svoj posao. Čak me spominje u njegovim emisijama. On zna šta hoće. Saša se nikada nije bavio ko si, šta si, odakle si… a to je njegova najveća vrlina što poštujem. Ne volim kada me neko pita za ime, kad me gleda kroz ime i prezime, kroz vjeru i naciju. Da Saša mene mrzi ne bi dopustio da pjevaju moje pjesme, dok se na mnogim televizijama u BiH moje ime ne smije spomenuti.
