Kemal Hasić posljednjih dana je veoma ponosan. A kako i ne bi bio kada je njegov stariji sin Kerim na balkanskom prvenstvu u džudou održanom u Skoplju osvojio bronzanu medalju. Hasić junior je tako napravio veliki podvig u svojoj karijeri s obzirom na to da je ovo prva medalja u historiji kluba "Braća Lukač" u kojem on trenira već sedam godina.
Kemo sa sinovima: Ovo su babini šampioni
Tužni dani
– Na prvenstvu se takmičilo 256 takmičara iz devet zemalja, a Kerim je jedini s takvim uspjehom u Kantonu Sarajevo. Naravno, ovaj uspjeh želim podijeliti i s njegovim trenerima, braćom Lukač, koji su ponajviše zaslužni za Kerimov uspjeh. Ja sam samo njihov šofer – kroz smijeh je započeo priču popularni folk pjevač Kemo Hasić.
Kerim Hasić: Donio medalju
A kada se, kaže, samo sjeti perioda prije dvije i po godine, kada su on i supruga preživljavali najteže dane u životu, i danas mu suze navru na oči. Naime, šampion Kerim se tada borio za život. Nije se znalo kakav će ishod na kraju biti. I, hvala Bogu, sve se okončalo na najbolji mogući način. Kemo kaže da se tog perioda i ne želi sjećati.
Mlađi Amar takođe jedan od najbojih
– Prije dvije i po godine Kerim je operirao pluća a prethodno i slijepo crijevo. Rađena mu je bronhoskopija. Bukvalno je jedva preživio. Sve zbog toga jer ga je napala bakterija stafilokok. Onda se sve iskompliciralo, pao mu je imunitet ali dragi Allah ga je spasio. Eto sada nas je počastio i donio svima nama sreću. Njegov sadašnji uspjeh je tako još veći. Tada nisam ni mislio o sportu, samo sam molio Boga da mi ostane živ. Njegova karijera tada je bila nešto minorno, nešto o čemu nisam ni razmišljao – s tugom se sjeća Kemo tih najtužnijih dana.
I kada su saznali da je Kerim osvojio medalju, i on ali i njegova supruga Zlata nisu mogli skriti suze. A kada se prisjete da su prije dvije godine plakali i molili za njegov život, naježe se. Sada ih je usrećio toliko da su jednostavno plakali od sreće.
– Kerim je u svojoj poprilično kratkoj karijeri bio dvostruki vicešampion Države, dvostruki prvak Federacije, bh. reprezentativac do 12 godine, dakle brani boje naše zemlje na šta sam posebno ponosan. Mlađi sin Amar ima devet godina, a već je treći na Državnom prvenstvu, osvojio je veliki broj međunarodnih turnira, proglašen prije godinu dana u Splitu za najboljeg takmičara turnira – nastavlja Hasić koji je svojevremeno bio jedan od ponajboljih karatista u našoj zemlji.
No, iako je on trenirao karate, djeca su otišla u drugi sport, džudo.
– Ljudi koji mene poznaju znaju da nikada nisam bolovao od kompleksa. Tako da sam vidio za šta je Kerim talentiran. Privatno sam se družio sa braćom Lukač i kada su otvorili klub na njihov nagovor sam ga doveo i oni su rekli da vide veliki potencijal u njemu i ogroman talenat iako je imao samo šest godina. Evo nakon sedam godina se to isplatilo. A što se tiče Amara on je počeo trenirati džudo jer mu već stariji brat trenira i što babo ne može voziti na sve strane. Nije se puno pitao, dobio je to što je bio a već takve rezultate postiže – ponosno će Kemo nazivajući svoje sinove babinim šampionima.
No, neke sličnost između karatea i džudo baš i nema. Jedino zajedničko je kimono. Karate je udarački sport, a džudo više sličan hrvanju. Za džudo reba puno vještine i puno fizičke snage, to je sport za koji moraš da budeš spreman od malog prsta do glave. Čak i ako si fizički spreman, a nisi mentalno džaba ti sve, pojasnio nam je Kemo.
Ako Kerim nastavi sa ovakvim uspjesima, Kemo se s pravom može nadati da ga pozovu i kao dio olimpijskog tima.
– Olimpijada je naravno u seniorskoj konkurenciji. Kerim se trenutno vodi kao stariji dječak. Za nekoliko godina za nadati se da bude bh. olimpijac, ako mu Bog da sreće, zdravlja i uspjeha.
Kemo je danas sve posvetio sinovima. On je "batalio" sport. Trenutno se, kaže kroz smije, bavi oblačenjem kimona, vezanjem pojaseva, hlađenjem peškirima, vozanjem s treninga na trening.
Poraz zemlje
– To ti dođe nešto kao njihov menadžer. Ovo je neprofitabilan sport, tu nema para ali možeš da dokažeš da si u nečemu najbolji. Nemamo ni državu da djeci plate putovanja. Kada smo bili na prošle godine na balkanskom prvenstvu, moje dijete je prvi put vidjelo kako djeca iz Turske, Srbije, Bugarske, Rumunije bodre jedni druge, svi nose iste trenirke, navijaju, dođe ih preko stotinu. A naša djeca dođu jedan iz Republike Srpske, drugi iz Federacije neko iz Hercegovine, svi sjede na različitim stranama, svi drugačije obučeni. Svakome je otac platio putovanje i to je poraz ove zemlje – ističe za kraj Hasić.
Bitno mi je samo da ne budu pjevači
Pored sporta, Kerim i Amar su dobri i u školi.
– Kerim je do onog momenta kada se razbolio bio odličan, sada je vrlodobar. A bilo je obrnuto. Sada je Amar u zadnje dvije godine odličan. Pošto će Kerim sada pohađati deveti razred još uvijek vijećamo gdje će se upisati. Čas mislimo da je talentiran za ovo čas za ono. Mi ćemo mu dati savjet pa nek on odluči. Bitno je da ne bude pjevač. Amar ima talenta za pjesmu, ima i veliki samo je njega stid. Mlađi se rodio da bude medijska ličnost, voli slikanje i uživa u tome – otkrio nam je još detalja Kemo Hasić.
