Ime Raza Mrak sigurno je poznato poznavaocima predratnih estradnih dešavanja, no novijim generacija to ime ništa ne znači. No, kada kažemo da je Raza majka popularnog pjevača Saše Kapora, e onda malo ko da nije bar načuo priču koja se „ispreda" evo već godinama, još od samog Sašinog učešća u „Zvezdama Granda".
Brutalni napadi
Svašta se pisalo i pričalo o mladom Kaporu, od toga da je dijete razvedenih roditelja oca Nenada Kapora i majke Raze, pa čak se išlo i u samu krajnost kada mu se spočitavalo da se stidi majke jer je muslimanka. A kada se Raza pojavila u Beogradu još dok se Saša takmičio, provukla se priča čak i da on, iako je prevalila dug put od Švedske gdje godinama živi, nije htio ni da je vidi.
No, upoznavši, sasvim slučajno, ovu divnu damu shvatili smo da su to samo puke priče od koje gotovo niti jedna nije ni blizu istini. Iako u početku nije željela da govori na temu svog sina ne želeći, kaže, da se eksponira preko imena svoga djeteta, niti da ga bilo čime degradira, ipak je, samo za „Express" otvorila dušu te ekskluzivno za naše novine ispričala sve ono za čim godinama „žude" srbijanski mediji.
Nikada, kaže, nije željela pričati za medije, pa ni onda kada su brutalno napali njenog sina da se odrekao majke jer, zaboga, ona je druge vjere. A imala je pregršt ponuda da ispriča svoju verziju priče, a Raza, koja i danas plijeni pažnju svojom ljepotom i atraktivnošću, to nikada nije htjela. Živi godinama u Švedskoj, nastoji ne čitati raznorazne gluposti o njenom sinu, no priznaje kada joj i nešto dođe pod ruku, samo se nasikira zbog mnoštva neistina koje se objavljuju o njenom Saši.
– Kao i svaka majka, i ja svoje dijete volim najviše i ono je meni najbolje jer ja sam ta koja ga je rodila i vaspitala – započinje Raza svoju priču. Niti ga je ostavila, niti se on nje odrekao, niti je se stidi…
No, krenimo ispočetka… Sašini roditelji Raza i Nenad Kapor bili su prve komšije u Tuzli. I zavoljeli su se. Nisu bili ni punoljetni kada su se počeli zabavljati. On je bio harmonikaš, a ona pjevačica u bendu koji su oformili. Godinama su radili zajedno i od toga živjeli. Kasnije je veza prerasla u nešto ozbiljnije, počeli su, prisjeća se Raza kroz smijeh, ašikovati ispod streha, tako da je logičan slijed događaja bio brak.
– Najteži period mi je bio kada je Nenad bio u vojsci jer sam ja u tom periodu rodila Sašu. Imali smo već sina Aleksandra a kada je on otišao u armiju bila sam trudna. I taj mi je period života bio veoma težak. A kasnije smo nastavili s radom, tezgarili smo dok su nam djecu čuvale moja i Nenadova mama. A onda smo se razveli, prije rata. Mnogi su me kasnije ispitivali da li smo se mi razveli zbog ratnih dešavanja, što je meni u najmanju ruku bilo smiješno. To nema apsolutno nikakve veze s tim, imali smo neke svoje razloge što više nismo mogli biti skupa. No, ostali smo, do dan danas, u divnim prijateljskim odnosima jer i sada kada se sretnemo bar popijemo kafu, pa zaboga imamo dvoje zajedničke djece – priča nam Raza još uvijek ne mogavši sebi doći kako neko da sebi za pravo da komentariše nešto što se dešava „ispred tuđih vrata", a svoja ne gleda.
Saša je, kaže, nakon razvoda svojih roditelja, živio malo kod majke a malo kod oca. I sve vrijeme ostao u jednako dobrim odnosima i sa jednim i sa drugim roditeljem. I nije čudo što je Saša baš izabrao muziku kao svoj poziv jer imao je itekako od koga naslijediti ljubav prema muzici.
Ulje na vatru
– Moj Saša je jedan divan dečko, jedan nadasve normalan čovjek normalnih shvatanja. On će svojoj majci, djedu, tetkama… da čestita Bajram i kaže Bajram barećula, pa obavezno da kupi neki poklon. Isto tako i svog oca ne zaboravlja. Mi smo jednostavno tako odgojeni, niko nikada nije gledao kako se ko zove, je li Mujo, Suljo, Đuro… Rasli smo u takvom sistemu i dan danas je tako. Nikada nisam gledala kako se ko zove, bitno je samo da je čovjek jer svi smo mi od krv i i mesa – nastavlja Sašina majka.
Nikada, dodaje, ali baš nikada njen sin ne zaboravlja takve stvari. Odgojen je tako da zna šta su prave životne vrijednosti. Nikada ne zaboravlja obići svog 85-godišnjeg nepokretnog djeda koji živi u Tuzli.
– Baš nedavno je dolazio sa Nikolinom i Nikojalem da obiđu mog oca. A on, kada je vidio Sašu i svog praunuka, krenule su mu dvije suze niz lice, baš kao malo dijete. Na takav jedan prizor malo ko da ne bi zaplakao. I tada sam rekla Saši da je zaradio velikog sevapa, jer djed je nepokretan i ne može doći da ga vidi, ali zato Saša koristi svaku priliku da ga obiđe. Baš je nedavno i moj stariji sin Aleksandro jedva dobio četiri dana slobodno, jer radi u Švedskoj kao direktor škole, te obišao djeda, pa išao kod tate. Oni su odgojeni da znaju šta je red i tako se i vode kroz život. Ja sam sretna majka kada imam takvu djecu. Nikolina mi je prekrasna i stvarno sam oduševljena njome, ali i moja druga snaha koja je Brazilka je divna. Pored Nikolaja, imam još dvije krasne unučice, tako da u našoj porodici ima svih nacija i vjera i mi smo veoma bogati po tom pitanju – iskreno će Raza.
I ona je svjesna da je njen sin pod lupom javnosti jer je javna ličnost. A on je samo jedan sasvim normalan i fin dečko. I nikada, kako je već naglasila, nije htjela dolijevati ulje na vatru jer je, pod svaku cijenu željela sina zaštiti od tračeva i pepričavanja.
– On nikoga ne gleda na način ko je i šta je. Poštuje sve ljude a ja sam ista takva, vaspitala sam ga da poštuje sve ljude. I ja poštujem sve, a naravno i svoju. Naravno da ću za svoj praznik napraviti baklavu, ali i dok sam bila u braku sa Nenadom poštovala sam njegov pa sam za Božiće pravila kolače. Uvijek smo na Bajrame išli mojoj rahmetli majci, pa su Saša i Aleksandro dobijali bajramluk. I baš zbog svega na svakojake besramne priče nisam htjela reagirati, jer kome se pravdati, šta ispravljati kada, šta god da kažeš, može biti izvučeno iz konteksta, a ja nisam željela biti dio te priče, da mi stavljaju u usta nešto što nisam rekla i da preko mene pokušavaju nauditi mom sinu. Vjerujte on je veoma duhovit momak i svi ga vole. I dan danas ga njegova ulica, mahala u kojoj je odrastao u Tuzli obožava. Žene bukvalno istresaju ruke iz hljeba i trče da ga vide i zagrle ga čim čuju da je došao u mahalu. E, takav vam je moj Saša, a ne onakav kakvog ga predstavljaju pojedini mediji – nastavlja Raza koja nas je naprosto oduševila svojom spontanošću. I ako je Saša upola ovakav kao majka, onda njena priča svakako ima itekakvog smisla.
Velika podrška
Sretna je što Nina i Saša imaju lijepe karijere, imaju svoj hljeb u rukama. Kupili su i stan u beogradskom naselju Voždovac i njihove karijere idu lagano uzlaznom putanjom. Kod njih je, kaže Raza, sve polako ali sigurno. Imaju njenu svu moguću podršku i ona je tu, u svako doba dana i noći, za sve troje djece najstarijeg Aleksandra, Sašu i za 19-godišnju kćerku Mirnu koja živi s njom u Švedskoj. I to je nešto, zaključuje Raza, sasvim normalno za majku koja je ispod srca devet mjeseci nosila sve troje djece.
Raza sa rodicom Azrom i menadžerom Apkom Vesnićem
U emisiji „Nikad nije kasno"
A Raza i danas zapjeva za svoju dušu, za prijatelje ali od toga ne živi već odavno. Na nagovor prijatelja možda se ove godine pojavi na Bihaćkom festivalu. No, sve je, priznaje, još pod upitnikom. Prije rata je snimila jedan album sa Mirkom Kodićem, a tokom rata jednu kasetu je objavila za Halidov „Halix", no zbog svih dešavanja nije bogzna kako prošao. No, kako nikada nije kasno, vjerujemo da će i Raza pokušati vratiti svoje mjesto na estradnom nebu.
– Dobila sam ponudu za učešće u divnoj emisiji „Nikad nije kasno", na e-mail su mi poslali da napišem svoju biografiju i otpjevam nekoliko pjesama.Tu su me prijavili moji prijatelji, tako da je moguće da se pojavim u sljedećoj sezoni. Jer, zašto ne pokušati pogotovo jer je muzika moja velika ljubav, koja je danas samo moj hobi – ispričala nam je Raza.
