Već sa 10 godina je prvi put posjetio psihijatra, jer su svi bili uplašeni zbog njegovog ponašanja. Kažu drugari iz djetinjstva sa Ceraka, gdje je živio prije nego što se preselio u Borču, da je oduvijek bio čudan, a zbog priče u ovom magazinu, dobio je nadimak Zoki Treće oko.
U novogodišnjem broju koji je izašao 1. januara 1990. godine, pojavio se tekst s naslovom “Dječak putuje nebom” u kojem je bila priča o dječaku koji ima samo 10 godina, a može da izazove astralnu projekciju kad god to poželi.
– Da, ja stalno dobijam nove informacije i obilazim astralne svijetove. Svijet koji je vidljiv najvećem broju ljudi i koji se sastoji od materije nije jedini koji postoji – pričao je mali Zoran koji se služio riječnikom koji nije primjeren njegovom uzrastu, pa je otkrio da ima svog duhovnog vođu od kojeg čuje nepoznate riječi:
– Kada sam u prvo vrijeme doživljavao astralnu projekciju, uvijek bih na prvim stepenicama primjetio da me neko stvorenje prati. Jednom sam se okrenuo i pitao ga ko je i šta hoće od mene. Kazao je da je moj duhovni vođa kroz više svijetove i da će se uvijek naći na onom mjestu gde ja stupim u astral.
Sagovornik je tada bio i njegov otac Vladimir, koji je rekao da se uplašio kada mu je Zoran pričao o svojim iskustvima.
– Odveo sam sina pshijatru. Sve te priče koje je ponavljao zabrinule su me. Dok su ostala djeca provodila vrijeme igrajući se, Zoran bi sjedio u sobi i razgovarao s nevidljivim bićima. Nema roditelja koga to ne bi zabrinulo – rekao je tada Vladimir, prenosi Telegraf.
Psihijatri, i pored svih napora da uspostave dijagnozu, nisu mogli da objasne šta se zbiva sa malim Zoranom, pa je najviše zbog straha Vladimir nastavio da traga za rješenjem.
– Nikako nisam mogao da se pomirim sa činjenicom da dijete sve izmišlja – ispričao je Vladimir i rekao da je jedinu utjehu pronašao u jednom psihoterapeutu, zahvaljujući čijim tretmanima se Zoran sjetio nekoliko prošlih života.
Ono što je najinteresantnije je to da je Zoran, prisjećajući se svog rođenja, rekao da ima brata, iako je bio jedinac.
– Moj brat je živ, nalazi se daleko, preko okeana. Kuće su tamo nalik na one u Banatu i mi moramo stupiti u kontakt. Ja ću mu telepatski prenijeti broj telefona i on će se javiti kada mu budu dozvolili – rekao je tada Zoran.
Inače, ispostavilo se da je njegova majka zapravo nosila blizance i da je prva beba mrtvorođena, ali prema Vladimirovim riječima, Zoran to nije mogao da zna.
– Vjerujem u Zoranovu priču. Toliko puta je bio u pravu kada mu niko nije vjerovao. Vjerujem u njegov instinkt.
Uprkos ovoj priči, Zoran se tada nije plašio da će jednog dana ostati bez svojih moći.
– Ne pribojavam se, ali me interesuje da li ću sposobnosti koje imam zadržati i poslije puberteta – zaključio je prije 26 godina Zoran Marjanović.
(Kurir/Express)
