Hasan Dudić spada u red kompozitora koji se mogu pohvaliti izuzetno uspješnom i plodnom karijerom. Napisao je preko hiljadu pjesama, uglavnom za druge pjevače, ali je mnoge i sam snimio. U svijet muzike zakoračio je kao dječak, prije tačno 45 godina, i baš ovih dana slavi taj veliki jubilej, ali u tišini. Razlog za to je tragična smrt njegovog brata Šabana Šaulića, koji ga je i uveo na estradno nebo.
– Imao sam 14 godina kada sam snimio prvu ploču. Šaban je tada išao u vojsku, pravili smo ispraćaj u nekadašnjoj kafani “Gradski podrum” blizu Doma sindikata, pa su došli i pokojni Buca Jovanović i Ilija Spasojević. Prvo je Šaban pjevao, a onda je dao meni da otpjevam pjesmu “Ne čekaj, majko, sina”. Kad me Ilija čuo, rekao je: “Mali, sutra dođi kod mene kući. Kome god se svidjela pjesma koju sam napisao, bez problema sam mu dao. Meni je bilo drago da radim posao koji volim. I kad bih mogao da vratim vrijeme, ništa ne bi mijenjao. Sve sam od srca radio. Ponosan sam na to što sam pisao mnogo pesama za Šabana, Anu Bekutu, Zlatu, Halida Bešlića, Halida Muslimovića, Ljubu Aličića, Vidu Pavlović. Sve ukupno, preko hiljadu pjesama sam napisao. Uglavnom se nisu ni zahvalili. Ali nema veze, ja nemam komplekse i ne očekujem ništa od njih. Što se muzike tiče, mogu iz aviona da me bace, ja ću se dočekati na noge. Kad sam bio najslavniji kao pjevač, ja sam se povukao, manje sam snimio. Valjda zato što sam rano počeo, kao dječak sam se naradio, sve je to uticalo-kaže Hasan.
