Radišu Trajkovića Đanija vijest o pogibiji Šabana Šaulića ostavila je u šoku i suzama. Potresen, progovorio je o svom “ćaletu”, kako ga je zvao, te se prisjetio dana kada su se posljednji put sreli, ne znajući da ga od tada više neće vidjeti.
-Vidjeli smo se prije deset dana na aerodromu na kratko i to je posljednja Šabanova slika koju pamtim. Gledao sam ga kao oca, a on mene kao sina. Zvao me je ‘mali’, a ja njega ‘ćale’. Savjetovao me je da budem gospodin i šta da radim, a šta ne. Sad me je ostavio slomljenog srca i krila– izjavio je Đani. Kao i većina pjevača, Đani je strašnu vijest o pogibiji voljenog prijatelja i kolege u teškoj saobraćajnoj nesreći čuo u inostranstvu, a odmah po sletanju u Beograd uputio se u dom Šaulića.
Inače, Đani i Šaban su se poznavali više od 20 godina i bili su izuzetni prijatelji. Proveli su bezbroj noći zajedno i dočekivali jutra u kafani.
–Ćale je bio najveći boem na svijetu. Smijali smo se i plakali zajedno uz konjak, špricer ili pivce koje sam uz njega naučio da pijem meraklijski. Volio je život, da vidi ljepotu, lijepe žene i porodicu i djecu iznad svega. O svemu smo pričali i bio sam presretan što sam bio njegov prijatelj. On nije mogao sa svakim, a svako ga je cijenio. Birao je društvo i znao je da ustane ako mu neko ne odgovara. Teške i naporne ljude nije mogao da istrpi. Trebalo je da ostarimo zajedno, da još uživamo u plodovima ovog našeg teškog posla. Da stari gledamo u Dunav u njegovom voljenom Krčedinu dok on čeka da mu se konac štapa zamrda. Ostavio me je da plačem, ali i da pjevam- ističe on, napominjući da će koncert u Areni 8. marta posvetiti Šabanu.
–Njegove pjesme će živjeti vječno, ali niko neće znati da ih pjeva tako kao što je on umio, lako i pitko. Koncert u Areni posvećujem njemu– zaključuje plačući on.
