Zdravko Čolić je osmjehom na licu ušao u novu godinu sretan zbog školskih uspjeha svojih kćerki 13-godišnje Une i pet godina mlađe Lare, ali i skladnog bračnog odnosa koji već godinama njeguje sa suprugom Sandrom.
– Prošla godina je za mene je bila vrlo radna. Kako sam i najavio, imao sam veliki broj koncerata, mnogo sam radio, putovao i mogu reći da sam se, bogami, malo umorio. Ali ne od koncerata, pjesma i muzike, jer divna energija koju razmjenjujem sa publikom predstavlja najlepši dio ovog posla. Taj naboj adrenalina čini te zadovoljnim, ali brojna putovanja ipak malo zamaraju. Što se tiče planova za 2016. godinu, možda neću imati baš toliko koncerata, ali ću zato pripremati nove pjesme. Kada je riječ o željama, nikad nemam neke posebne. Uvijek poželim zdravlja svojim bližnjima i sebi, da život ide svojim tokom, da svi radimo svoje poslove i to smatram sasvim primjerenim – priča Čolić.
Kaže kako za umjetnika rad predstavlja smisao života i on se gasi ako nije aktivan.
– Trajat će sve dok ima publiku koja ga prati, fizikus, um i glas koji ga služe, bez obzira na to da li je glumac, muzičar, pjevač, pesnik, slikar, skulptor… Praktično, dok je snage, uma i volje. Godine nemaju veze s karijerom. E sada, pravo pitanje jeste trajanje koncerata. Jedan moj drug, rok kritičar Peca Popović, ponekad mi kaže: “Spusti malo loptu, nemoj tako dugo da pjevaš!”. (smijeh) Dakle, to je samo pitanje mjere. Pjesma je kao pozorište, ljudi u teatru rade do kraja života, a mislim da i pjevači pjevaju dok fizički to mogu i dok ih publika traži – zaključuje Čola.
