Dragan Bjelogrlić posljednji je održao govor na komemoraciji Marku Nikoliću, održanu u subotu 5. januara u Narodnom pozorištu.
Bjela, koji se proslavio ulogom Slobodana Popadića u “Boljem životu”, čuvenoj seriji u kojoj mu je upravo Marko igrao oca, pokušao je da obuzda osjećanja, ali je na kraju govora ipak krenula suza.
– Marko je volio da pjeva, peca ribu, vozi se prevozom, družio se sa radnicima, alasima, običnim ljudima… Uloge nije jurio, same su do njega dolazile i, kada dođu, on ih nije pravio. On ih je živio – počeo je Bjela.
-Postao mi je ćale u seriji “Bolji život” i druženje na snimanju i van njega mi je izmijenilo fikciju i život pa sam ga godinama kasnije oslovljavao bar jednom sa “ćale”, a on mene sa “sine”. U posljednjoj ulozi odigrao je čovjeka koji peca i odlazi na put i neće se vratiti. Snima se kako odlazi, teško hoda, dan je tmuran, on odlazi i razvedrava se, Marko otplovljava u suton. Snimanje se završilo, Marko je bio umoran i tih, ali zadovoljan. Rekao je: “Što nisam stvarno otplovio?” – rekao je.
– Mare, ja te vidim na tom brodu kako ploviš ka mirnim lukama za kojima si tragao cijelog života. Želim ti mirnu rijeku. Da se sretnemo, da ti da pjevaš, ja da pričam i da te nerviram. Mnogo ćeš mi nedostajati dobri moj ćale, dobri Gigo moj… – rekao je Bjela i više nije mogao da zadrži suze.
