Jedna od najtežih životnih priča koje su zadrugari dijelili jedni sa drugima za stolom svakako je priča Adama Đoganija, koju je njegova rodica Luna vrlo dobro znala i koja ju je još jednom ostavila u suzama. Naime, momka je majka ostavila kada je imao svega tri godine, a to je na njegovoj duši ostavilo veliki trag.
–Majka me je ostavila kada sam imao tri godine i otišla je u inostranstvo sa cijelom njenom porodicom. Njen brat je za sve kriv. Ja sam odrastao sa tatom, bakom koja je preminula kada sam imao 12, 13 godina, i sestrom. Moja tetka je tražila njen broj, a majka nije željela da me čuje. Bila je velika razlika između mog tate i nje. Kada su me dobili tata je imao 28 godina, a ona 18. Vjerovatno razlika u godinama, vjerovatno se nisu slagali – rekao je on, ističući da mu je tetka kao majka, te da je sa njom ostvario veoma lijep odnos.
-Znam da je uvijek pričala da nikada nije željela da ga rodi. Znam priču- govorila je Luna kroz suze. Nekoliko godina kasnije Adam i njegova majka su se sreli, a on je objasnio da je nikada nije doživljavao kao roditelja već kao prijatelja ili poznanika.
–Kada sam imao 10, 11 godina imali smo prvi telefonski poziv. Kada smo se čuli, ja sam ronio suze. Samo znam da sam mnogo plakao, a ona tu i tamo.. Osmi razred kada sam bio, tada sam prvi put otišao kod nje. Već prvi dan… Sa moje strane je bilo sve u tom trenutku. Najljepši trenutak u svom životu, prvi put sam vidio majku, bila mi je najliepša na svijetu. Poslije toga, ja sam poželio da idem kući i ona je meni rekla da više nikada ne želi da me vidi. Bila je mnogo nervozna – ispričao je Adam.
