Srđan Čolić, frontmen grupe “Moby Dick” napisao je hit “Kralj kokaina”.
Srđan je čuvenu pjesmu napisao kada ga je nakon višegodišnje veze ostavila djevojka zbog najvećeg crnogorskog narko-dilera. Njegovu djevojku u spotu igrala je sada već čuvena glumica Vjera Mujović.
Kada je spot prvi put prikazan na televiziji, istog trenutka je zabranjen. Prikazan je na Trećem kanalu i na pola je prekinut, kako je tada navedeno, zbog scena “drogiranja i ubijanja”.
Pjesma je trebalo da bude himna protiv mafijaša i narkodilera, međutim ona je njima postala omiljena i često su je naručivali sa izmijenjenim tekstom, umjesto “Rodićeš mu…”, pjevali su “Rodićeš mi sina, kralja kokaina i rodićeš mi decu belu kao sneg!”. Iako Srđan nije iz tog svijeta, doživio je da ga upravo kriminalci najviše grle, podržavaju i svojataju.
Tako je jednom prije nastupa u Kragujevcu, Srđan stajao za šankom i pio kiselu vodu (jer ne pije alkohol), kada mu je prišao čovjek, zagrlio ga i rekao: “Znaš li da si ti meni dužan za autorska prava?”
Srđan se okrenuo, pogledao čovjeka i pitao: “Ko si ti?”
Ovaj mu je odgovorio: “Ja sam kralj kokaina!”
Srđan nije poznavao čovjeka, pa je nastavio kroz osmijeh: “Ne, ja sam kralj kokaina!”
Žestoki momak mu je odgovorio: “Ne, brate, nisi uopšte informisan, ja sam kralj kokaina!”
Pjevač ga je pitao šta će da pije, ovaj je naručio viski, te je Srđan nastavio da se šali i rekao: “Dajte gospodinu lažnom kralju kokaina dupli viski od pravog kralja kokaina! I meni jedan viski, da ga ispoštujem!”
Čovjek se nasmijao, zagrlio ga i rekao: “Ti si moj brat!”.
Pružio je ruku i predstavio se: “Ja sam Boris Petkov”, prenosi Fejsbuk stranica “Legende devedesetih”.
U javnosti je ime Borisa Petkova počelo češće da se pominje od 15. februara 1985. godine, poslije ubistva Ranka Rubežića, za koje su osumnjičeni on i još trojica njegovih prijatelja – Bojan Petrović, Dragan Vujisić Vuja i Dragan Popović Dadilja.
Petkov je poslije toga otišao u Čehoslovačku, koja u to vrijeme nije bila član Interpola, ali je na osnovu međudržavnog sporazuma uhapšen i izručen Jugoslaviji, gdje je prvo osuđen na pet, pa na sedam godina zatvora. Krivicu za ubistvo Rubežića nikada nije priznao, a iz “Zabele”, u kojoj je izdržavao kaznu i planirao bjekstvo, uspio je da umakne poslije dvije godine.
