-Upoznala sam te, mnogo prije nego je nastala fotografija. Voljela sam te kao što majka voli svoje dijete i trudila se da uvijek budem tvoje svjetlo, gdje god kročila. Imala si sve one osobine koje sam kod tvog oca zavoljela i vrlo često sam u našim razgovorima, uvijek čula njega. Borila sam se da ti pokažem da život ima smisao, čak i kada nema sunca i naiđu kiše, da je pun uspona i padova. Pružala ti ruku pri svakom tvom padu i ulivala snagu da ojačaš. A ti si mi se otrgla iz ruku, vinula u nebo i ostala da sijaš tamo.
Otkinula si dio mene a ja po prvi put sakupljam djeliće snage da održim riječi, koje si mi ostavila na posjlednjem rastanku ” ČUVAJ MI TATU ” Maki, ne samo tatu, već i tvoja dva anđela. Jedino što sada ostaje je da se Bogu molim, da mi da snage da istrajem na tom putu. I po prvi put kažem da je teško i da ne znam kako da otklonim ovu bol i prazninu. Znam da me čuješ i zato te molim, sijaj zvijezdo, jače od svih zvijezda na nebu, samo da znam da si tu negdje – napisala je Sizana Vukašinović i mnogima natjerala suze na oči.
