Koliko god sijali glamurom i luksuzom, popularne i slavne ličnosti iz svijeta muzike i glume rijetko „uranjajju“ u vlastite prošlosti. Jer to su slike mračnih dana. Rijetko ko od njih istakne lagodno djetinjstvo i odrastanje na visokoj nozi. Nisu to bila sjajna djetinjstva.
Pomenimo trnovite puteve Zlate Petrović i gorke dane s početka djetinjstva Goce Božinovske koja je udajom svašta ružnog preživljavala. Stoja koja je odrasla kod bake na grahu i piti. Vesna Đogani je prošla bolne i trnovite puteve, Tina Ivanović kojoj je oduzeto dijete. Ništa bolje po istom pitanju nije prošla ni Ana Bekuta. Zorica Brunclik je bila prosto željna hljeba. Neda Ukraden takođe nije odrasla u izobilju, kao i Biljana Jevtić koja je živjela seoskim životom sa teškim radovima poput Rade Manojlović ili Šerifa Konjevića, koji ne krije teškoće i gorčine pri odrastanju.
Nihada Alibegovića koji je s ocem kosio njive, učio i stigao do fakulteta, a i tada mu je bilo teško. I Marinko Rokvić je živio od poljoprivrede, Toma Zdravković je živio teškim životom. Šemsa Suljaković koja se nije stidjela teških poslova i muka u djetinjstvu. Mišo Kovač, Tereza, Gibonni, Oliver, Sinan, Džej, Hanka… čini se da su gotovo svi proživjeli nimalo ružičasto djetinjstvo prepuno bijede i neimaštine.
Ali kao što reče Andrija Milošević, poznati glumac koji je čuvao i ovce kao dijete i preskromno živio, to ne znači da je težak život, to je samo dio životnog puta i zapravo to jesu dragocjene uspomene, jer ih podsjete odakle su, kako su živjeli, podsjete ih na njihove teške dane i zapravo to je uspomena koje upozorova da bi se cijenilo ono što se ima i što se steklo. I kao što reče Goca Lazarević, kojoj je sada neprestano osmijeh na licu, jer kada se vrati u djetinjstvo seljakanje od ognjišta do ognjišta, glad, batine od maćehinih rođaka, sada samo uživa u životu. Nastranu, problematični roditelji, bahati odnosi prema djeci, rastave brakova sve su u prošlosti mnogih pjevača, muzičara i medijskih ličnosti uopšte. Slavne i popularne ličnosti u odnosu na današnje materijalne standarde, sjećanje na bijedu i neimaštinu tjera da u podsvijesti imaju onu koju svojevremeno ispjevaše Kemal i Arsen – pamtim samo one sretne dane.
Povod našeg istraživanja djetinjstva popularnih ličnosti uzrokovali su nerijetki natpisi na portalima naših komšija koji ispisuju teško djetinjstvo Dine Merlina, pa nabrajaju kako je Dino bio siromašan, zanatlija u plavom odijelu, svirač po sarajevskim kafanama… On jeste zarađivao i pomagao sebi i svojoj porodici, ali zar je to jedina tema za prepričavanje o najvećoj balkanskoj muzičkoj instituciji Edinu Dini Dervišhalidoviću alijas Dini Merlinu. On je u muzici „hodajući sveznadar“ i uživa u ogromnoj i nedostižnoj popularnosti. Možda ne bi bilo zgorega da se koji portal potrudi ispisati nešto i na pomenutu temu.
Piše: J.D.
