Radilo se o ultimatumu koji je postavio svakom policajcu ili bilo kome drugom koji mu je stao na put. U prijevodu, mogli su da biraju hoće li učiniti ono što Pablo želi ili će primiti srebrni metak.
Osim kokaina, za uspjeh Pabla Eskobara zaslužni su odanost, nasilje i mito. Na tome je gradio svoje carstvo – kartel Medeljn, koji je 80-ih svaki dan samo u Sjedinjene Američke Države krijumčario 15 tona kokaina.
Većina se odlučila za “plomo”, vođstvo, i omogućila mladiću iz kolumbijskog gradića Rionegro da u svojim rukama drži 80 posto svjetske trgovine kokaina. O nevjerovatnom životu najpoznatijeg i najbogatijeg dilera drogom na svijetu snimljena je veoma uspješna serija “Narkos” koja je zaludjela svijet.
Danas, 24 godine poslije Eskobarove smrti, CIA još uvek traži njegove tajne zalihe, pa je lako zamisliti da je brak s takvim čovjekom zaista priča za sebe.
Naime, dok serija možda predstvlja njegovu ženu Mariju Viktoriju Enao kao odanu i proračunatu partnerku, potrebno je razlikovati stvarnost od fikcije.
Eskobar je bio sin skromnog farmera i učiteljice, a Marija potiče iz dosta prestižnije porodice. Imala je samo 13 godina kad su se upoznali, a udala se sa 15. Budući da je bila i punih 11 godina mlađa od Pabla, njena familija nije nimalo bila oduševljena cijelom pričom. Pokušali su da ih spriječe da se viđaju, smatrajući ga previše priprostim za Mariju.
Međutim, ona je bila tvrdoglava i buntovna, a njene riječi zašto se udala kasnije je prepričao njihov sin:
-Zaljubila sam se u njegovu želju da pomaže drugim ljudima i njegovu empatiju za one u nevolji. Nas dvoje smo se vozili u siromašne krajeve i sanjarili o tome kako ćemo tamo graditi škole za siromašne. Od samog početka, on je uvijek bio džentlmen.
Može se zaključiti kako ona baš i nije bila upućena u kriminalne planove svog muža.
Iako je za pretpostaviti da su se voljeli, to ne znači da Eskobar nije žudio za drugim ženama. I ne samo to, on je navodno imao nebrojene afere, najčešće s mnogo mlađim ženama. Među ljubavnicama kralja kokaina spominje se novinarka Virdžina Valjeho, koja je s njim bila u vezi pet godina, a hvalila je njegov šarm, harizmu, strast, ljubavničke sposobnosti, ali i njegovu okrutnost u svojim memoarima iz 2007. godine.
Iako je možda spavao na hrpama novca, Eskobar je navodno imao i privatan avion samo za prevoz bilježaka, čini se kako ni sav novac ovog svijeta ne kupuje nužno slobodu. Posle njegove smrti, Marija i njihova djeca pobjegli su u Buenos Ajres, bojeći se odmazde rivalskih narko-kartela.
Argentina im je dala azil i Tata je promijenila ime u Marija Izabel Santos Kabaljero. Pre toga, porodica je otputovala u Mozambik, a čak su i Vatikan molili za pomoć, međutim, bili su odbijeni. Čak i s novim identitetom, život u Argentini nije bio jednostavan. Satima nakon što je javno otkriveno da žive u toj zemlji 1999, Marija i Huan Pablo su uhapšeni zbog optužbi da peru novac.
Poslije cijele stvari s Argentinom, Marija je ostala neka vrsta misterije. Niko zapravo ne zna gdje je danas, što je za nju samu vjerovatno odlična stvar. Budući da njena djeca i dalje žive u Argentini, postoji dobra šansa da je i ona tamo, pritajena, a možda i operisana.
No, postoje i neke tvrdnje kako se ona pod drugim identitetom preselila u Sjevernu Karolinu, u SAD. Njeno posljednje pojavljivanje u javnosti bilo je u dokumentarcu iz 2009. “Sins of my father” (Grijesi moga oca), s kojim je Huan Pablo tražio iskupljenje za ponašanje svog oca.
Kažu kako iza svakog moćnog muškarca stoji velika žena, ali budući da ona i 20 godina nakon njegove smrti živi pod pseudonimom, jasno je kako je Marija i cijela njena porodica platila ogromnu cijenu za kriminalan životni stil koji je Pablo odabrao.
Više od svega, Marijin život otkriva da biti žena gangstera nije nimalo glamurozno koliko se prikazuje kroz filmove. Uglanom se svodi na osvrtanje preko ramena i skrivanje tokom cijelog života.
