Njemu je otac bio uzor, jer ga je već od pete godine gledao kako trenira u improvizovanoj teretani u njihovom rodnom mjestu Šalija, podno Urala. Pošto je primijetio kako ga dječak sa pažnjom prati, otac Arsenij odlučio je da mu postane lični trener. Majka je, naravno negodovala zato što je smatrala da tako nešto ne priliči malom djetetu. Ali njene pridike, nisu urodile plodom.
Već kad je napunio šest na regionalnom takmičenju mrtvim dizanjem podigao je 55 kilograma žive vage. To je bio samo početni zamajac za naporan rad, tako da sada sa 11 godina planira da sruši nacionalni rekord za svoju težinsku klasu podizanjem 105 kila.
Na ljetošnjem Azijskom kupu u Čeljabinsku Timofej je podigao 100 kilograma, što je impresivno s obzirom da on ima svega 38. On je skrenuo pažnju na sebe i specijalnim režimom treninga, jer prevrće ogromne traktorske gume i vuče automobile sa elastičnim pojasevima. Mališan se takmiči sa odraslim muškarcima, neki su čak pola vijeka stariji od njega, a on diže više od njih. Zato ga u rodnom selu smatraju junakom.
Da bi ostvario svoj san, mali i snažni Timofej mora da se odrekne mnogih stvari koje voli. Ne može da se igra sa svojim vršnjacima kad poželi, pošto trenira tri puta nedjeljno. Uživanje u slatkišima i brzoj hrani za njega su nezamislivi, jer mu je režim ishrane kao kod profesionalnih sportista.
Dječakova majka, ali i stručnjaci za razvoj djece plaše se da bi intenzivni treninzi mogli imati štetne posljedice po njegovo zdravlje. Oni smatraju da bi naročito mogli da mu stradaju kičma i koljena. Međutim, otac Arsenij garantuje da dobro pazi i da vodi računa da se ništa ne desi. On kaže da zna koje su granice i koji je najbolji interes za njegovog sina.
