Intervjue daje rijetko, ali fotografirati se sa Žerom svi žele – i on to dobro zna. Jednom se prilikom ovaj glazbenik prisjetio anegdota iz djetinjstva, a danas, dok Crvena Jabuka slavi 40 godina karijere, Dražen Žerić dijeli autograme šakom i kapom.
-Bilo je tu koncerata dosta, pamtimo taj tužni početak, kad smo ostali bez dvojice članova. A drugi je bio kad smo se prepali kao mala djeca, pred 200 tisuća ljudi u Beogradu, pa se tresu ruke, a imamo samo tri pjesme koje trebamo odsvirati – otkrio je Žera za InMagazin.
-Da, prvi naš nastup bio je u Domu mladih Skenderija, išla je štafeta mladosti, tad nas je Čičak gurao da sviramo kao klinci. I poslije smo trebali nastupati u Slavoniji pa je padala černobilska kiša i sve je otkazano zbog te kiše koja je padala kao da smo u Indiji u periodu monsuna. Tako da su nam počeci isto vezani za Slavoniju – otkrio je jednom prilikom pjevač.
Tada je Žera otkrio da počeci Crvene jabuke ipak nisu bili toliko jednostavni.
-Najteže mi je bilo kada se na početku tražilo da pravim budalu od sebe, srećom, nisam to dao. Recimo, da idemo u balon na Trgu bana Jelačića 1986. godine, rekao sam da to ne dolazi u obzir. Pa sam odbio spot, sado mazo spot, da mi gase cigarete, da sam u lancima, bičuju me… – otkrio je.
-Ali tad si klinac, želiš biti obziran, a danas sam obziran samo prema stvarima koje su normalne i ne vrijeđaju ljudsku inteligenciju. Ako se pojavi bilo kakva glupost koja veze nema sa životom, vrlo hladno kažem “Ja te vidim, ali te ne čujem” ili “Nismo se shvatili” – priznao je pjevač.
Pjevač Crvene jabuke priznao je da nije ni svjestan da je prošlo 40. godina otkako nastupa s bendom.
-Ne lažeš sam sebe kad se pogledaš u zrcalo, to je prvo. Trebaš imati nešto u sebi da izabereš pjesmu koja će možda postati hit, a što je hit, reći će publika, a ne netko drugi. Mladima treba omogućiti da vježbaju i sviraju, dati im instrumente, a ne da su na računalima, otvoriti prostore gdje se nekad sviralo…”, priznaje.
-Meni je najžalije Kulušića u Zagrebu koji stoji, u suštini, zbog nekakve gluposti. Zagreb je nekad imao par klubova gdje sam dolazio još kao klinac iz Sarajeva, maznem automobil starome pa odem u Lapidarij, Saloon ili Kulušić, jer je bilo svirki, isto tako i u Maribor, putovalo se. Danas si osuđen da budeš luđak pa izađeš na YouTubeu i imaš tisuću klikova – nastavlja on.
-Ne znam kako privući publiku s “normalnom” pjesmom, jako je to teško današnjim klincima, ali neka budu uporni, bit će sigurno, kad-tad. Sve se vraća na retro, od filmova i muzike do odjeće. Nekada se radilo s dušom, a ako nam sve preuzme umjetna inteligencija, da nam šije odijela, pravi šešire, trendove, ručkove, pjesme, bit ćemo kao roboti i to će nam se razbiti o glavu. Ja ne želim biti robot. Čovjek ima emociju i sve što je oko nas jest emocija, i tuga i sreća, sad si ovakav, sad si onakav – zaključio je Žera.
S.M
