Rizo Ridžal, vlasnik diskoteke “Monaco” iz Zavidovića, ozbiljno razmišlja da nakon 18 godina zatvori i proda taj reprezentativni objekat! Htio to neko priznati li nje, njegova diskoteka je godinama bila i ostala jedino mjesto u tom gradu gdje se okupljaju mladi i koja, koliko-toliko, tu sredinu čini bogatijom za velike muzičke događaje.
– Glavni razlog zbog kojeg želim prodati diskoteku jeste što nemam podršku lokalne općinske vlasti, kao i policije. Oni, recimo, nikada nisu željeli intervenirati u objektu ukoliko je to bilo potrebno. ne daj Bože da se u “Monacu” desi neki veliki problem, e onda bi znali doći. Ovako ne žele nikako kontrolisati situaciju ukoliko ih pozovem – ogorčen je Ridžal.
Da ga lokalna vlast ne želi podržati govori i podatak da već 15 godina stoji njegov zahtjev da pored diskoteke izgradi velike bazene, ali nikada nije udovoljeno njegovoj molbi.
– Ni na taj zahtjev nikada nisu reagirali. Jednostavno u ovom gradu pojedinci ne žele podržati one koji su uspješni u svom poslu – nastavlja naš sagovornik.
Pored tih problema i estradnjaci su jednim dijelom krivci što bi Zavidovići mogli ostati bez takvog reprezentativnog objekta površine od 1.700 metara kvadratnih.
– Većina pjevača je poludjela! “Lupaju” neke cifre, traže velike honorare a objektivno ono što urade ne vrijedi tih para. Svima sam rekao da ću im dati da rade “na ulaz” pa da vidimo koliko su popularni. Prije su gazde diskoteke mogle puno lakše raditi. Danas je to nemoguće. Evo recimo danas ja nisam u mogućnosti isplati velike honorae nekim pjevačima, platiti obaveze državai, a za jedan nastup mi treba oko 2.000 KM… Zbog ekonomskog stanja u državi, situacije u mojoj čaršiji koja je katastrofalna, bezobrazluka pjevača morat ću prodati objekat – priča Ridžal i pojašnjava:
– Kako normalno raditi kada , recimo, Dado Polumenta traži 7.000 eura, Šako šest, rada Manojlović pet, Boban rajović šest hiljada eura… Baš oni: Šako, Dado, Boban i Džej dok bude radio “Monaco” više nikada neće ovdje zapjevati. Oni su najveći negativci i sigurno su baš oni takvim astronomskim honorarima, a objektivno njihovi nastupi ne vrijede toliko, napravili neki novi trend zbog kojeg trpimo i mi, vlasnici objekata, ali i njihova publika – naglašava Ridžal.
Enes Begović je, po Ridžalu, jedan od rijetkih korektnih pjevača na estradi.
– Definitivno to je najkvalitetniji vokal i najbolji čovjek među estradnjacima! S njim se uvijek čovjek može dogovoriti, a ostali su priča za sebe. Pjevači iz Srbije su definitivno poludjeli, posebno ove neke nove zvijezde “Granda” koje za dva sta pjevanja žele i po 10 hiljada maraka – nastavlja naš sagovornik.
U njegovoj diskoteci koja radi od 2002. godine rekorder po broju nastupa je baš begović. Tamo je pjevao čak 35 puta. Iza njega je Donna Ares sa 25 gostovanja, Osman Hadžić koji je pjevao 20 puta, slijede Jovana Tipšin i Aco Pejović koji su 14 puta zabavljali zavidovićku publiku…
– Ranije sam rekao kako Seka Aleksić nikada neće ovdje zapjevati, ali sam se nedavno pomirio s njom u restoranu “plaža”. Obećala je da će doći i održati anstup ali je na kraju zaboravila na obećanje. Nikoga ja neću moliti – tvrdi vlasnik zavidovićke diskoteke.
