Profesorica Ana Babić i pored velikih bolova koje je trpjela nakon operacije abdomena nije klonula duhom. Kao i uvijek, pa i u bolničkoj postelji, vesela koliko može biti nakon što je operirana, raspjevana, puna pozitivne energije… Već nekoliko dana leži u bolnici. Sretna je što je svakodnevno obilaze dragi prijatelji, što ima dobre „cimere”, susretljivo bolničko osoblje…
Profesoricu su prošle sedmice hitno operirali. Nakon što je na hirurgiji potražila liječničku pomoć i poslije izvršenih prvih pretraga, odmah je odvezena u operacionu salu. Probudila se nakon više od tri sata. Dobila je još jednu bitku!
Sve je počelo kada je sa prijateljicom boravila na ranču. Iako, zbog ranijih zdravstvenih problema, nikako nije smjela da se fizički napreže, Babić je uživajući u prirodi dala sve od sebe da prostor oko vikendice učini što ljepšim. Slagala je drva, pripremala ih za kamin, uređivala cvijetnjak, vrt… Iznenada su joj se javili jaki bolovi u stomaku.
Prijateljica joj je, nakon što ni masaže nisu pomogle, dala lijekove za ublažavanje bolova. No, ni to nije pomagalo.
– Bolovi su bili nesnošljivi! Nekako sam se smirila, prošla je noć i mislila sam da je tada sve ok. Ali i kada sam se vratila kući u Sarajevo ponovo isto. Imala sam osjećaj kao da mi gori sve u stomaku. Ni tada nisam otišla doktoru. Sutradan sam bila i na poslu, radila sa studentima, istina teško jer je postrajalo sve gore. Na kraju sam ipak morala potražiti liječničku pomoć i… evo me sada ovdje – iako trpi jake bolove ipak smješkajući nam je ovo ispričala profesorica Babić.
Oporavak poslije operacije je težak, ali ga ona momački podnosi. Već se počela polako kretati, a očekuje i da će brzo na kućno liječenje.
– Ustajem po malo, pridržavam se uz krevet, zid… Polako šetam. Kažu da sam poslušan pacijent – kroz smijeh priča naša sagovornica.
Sretna je, nastavlja ona, što je svojim vedrim duhom drugim pacijentima popravila raspoloženje. A, drugi o njoj pričaju, kako drugačije, već u superlativu. Kažu da im po cijeli dan pjeva. I oni zapjevaju sa njom. Ne samo pacijenti već i bolničko osoblje kao što je Beba Saračević, glavna medicinska sestra Abdominalne hirurgije.
Profesoricu svakodnevno posjećuju prijatelji, kolege, poznanici… Njena soba puna je lijepog cvijeća, još ljepše riječi…
– Ne dam se ja (smijeh). Iskreno, nije mi bilo svejedno kada su mi rekli u kakvom mi je stanju abdomen i da me hitno moraju operirati. U takvim situacijama čovjeku kroz glavu prolaze svakakve misli. Imala sam vjere u Boga, sebe, doktore… Ali, evo me za nekoliko dana bit ću ona stara Ana. Istina da se sada moram dobro paziti šta radim, ne želim se opterećavati nekim stvarima koje, i u ovakvim trenutcima sam to shvatila, nisu vrijedni spomena a kamoli pridavanja većepažnje – priča nam profesorica Ana Babić.
Omeru iz Goražda mora kupiti televizor
Nakon što je stigla u bolnicu prvi koji joj je ušao u sobu bio je Omer Adžem, pacijent iz Vitkovića kod Goražda. Rekao joj je kako će mu morati kupiti TV prijemnik jer dok je trajao show od svojih ukućana ništa drugo nije mogao gledati.
– Svi su petkom i subotom gledali ZMBT, a ja ni utakmicu kako treba nisam mogao odgledati. Rekao sam Ani da su uglavnom zbog nje pratili takmičenje, ali i da će mi morati kupiti još jedan TV kako bi ja, kada mi se ne slušaju pjesme, mogao u drugoj sobi pogledati recimo neku utakmicu ili film – priča nasmijani Omer koji je zagrljen sa Anom pomno slušao dok mu je pjevala „Omere dilbere”.
Sejo Hadžo poželio joj brz oporavak
U profesoricinu bolničku sobu tokom naše posjete došao je i njen kolega, profesor muzike Sejo Handžo. Riječ je o profesoru kojeg smo za vrijeme prošle sezone ZMBT mogli gledati u jednom od predstavljanja takmičerke Emine Tufo s obzirom na to da je on njen profesor. Poželio joj je brz oporavak i kratko najavio kako će, kada se oporavi, morati zajedno napraviti jednu dobru feštu kako bi se odmorili od svega.
