The Canberra Times ozbiljna je dnevna novina za politiku još od osnivanja 1926., pa kako joj je politika u središtu pozornosti tako je i egzotična vijest o The Beatles od 27. maja 1964. završila tek u donjem desnom uglu na 5. stranici, na pukih 20-ak redaka. Totalno nadjačana fotografijom o susretu nadbiskupa Makariosa i bivšeg terorističkog generala Georgiosa Grivasa, te viješću da je 800 Ku-klux-klanovaca preuzelo vlast nad gradićem St. Augustine na Floridi, The Canberra Times napisao je da je "anonimna osoba javila jučer osiguranju da je biološka bomba (s uzročnicima kakve zarazne bolesti) skrivena u avionu na čarter letu kojim Beatlesi lete iz Aucklanda u Dunedin".
29. OKT
Avion je odmah prizemljen, Beatlesi su morali vani, a nikakva bomba naravno da nije pronađena. Novinar ili novinarka A. A. P u vijesti staroj 53 godine napisala je da je Paul McCartney ovako komentirao incident: "Ja se previše ne obazirem na prijetnje bombom.
Dok smo bili na turneji po Engleskoj imali smo prijetnje bombom doslovno svake noći." Prijetnja bombom dojavljena je dok su još bili u Aucklandu. Ovi koncerti na Novom Zelandu, prethodno je bio i Wellington, bili su strpani između dvije svirke u Australiji, a kakva je bila histerija za Beatlesima i na ovom kontinentu, pokazuje to što je debelo zakašnjele Beatlese u Dunedinu dočekalo 2000 vrištećih Novozelanđana. U The Canberra Timesu nije bilo mjesta i za nastavak izjave McCartneyja:
– Problem će nastati kad neko doista podmetne pravu bombu."
Moguće je da su Beatlesi Novi Zeland baš zapamtili, ne zbog bombe, to su imali svaki dan, nego zbog "zgode" u Christchurchu, kad ih je skupina muškaraca u hotelu napala jajima. Bilo je to doba jurenja prema vrhuncima "beatlemanije". Samo malo poslije, u maju, svijet je dočekao njihov album "A hard day's night". Još prije kraja te 1964. bend je izdao i "The Beatles for sale".
Beatlesi su držali koncerte uživo sve do 1966. kad je jednom prilikom buka bila vrištanja u publici bila tako žestoka da su prvo John Lennon, potom i ostali naprosto prestali svirati, samo su oponašali da sviraju i otvaraju usta, a cijelu pjesmo to nitko nije niti primijetio. Stvari su kulminirale s albumom "Help!" 1965. kad je bend bio već na rubu toga da se članovi potpuno izgube u ludnici oko njih. Kad su u februaru 1964. letjeli iz Londona za SAD na aerodromu ih je ispratilo mnoštvo od 4000 mladih koji su vrištali. Kad su sletjeli u New York, dočekalo ih je 3000 ljudi koji su vrištali.
Njihov prvi nastup u The Ed Sullivan Show gledalo je čak 34 posto svih Amerikanaca, što nije postigao nikad nitko prije niti poslije. I naravno da su pritom zaintrigirali i takve neprilagođene osobe kojima je bilo zanimljivo ili važno zivkati i prijetiti bombama. Ono o čemu je govorio McCartney, da će biti problem ako neko jednom postavi pravu bombu, postalo je ozbiljna opasnost 1966., dok su Beatlesi nastupali u Memphisu u SAD-u. John Lennon je nešto ranije bio izjavio da su Beatlesi postali popularniji od Isusa. Danas je teško i zamisliti kakvu je popularnost tada uživao taj bend, ali bilo je to po svoj prilici istina. Samo, ta statistička istina jako je uznemirila ekstremne konzervativne krugove u "biblijskom pojasu" u SAD-u.
Javno su spaljivali njihove ploče, bojkotirali radio stanice, pratili ih prosvjedima oko hotela u kojima bi odsjeli. Uoči koncerta u Memphisu nekakav svećenik Jimmy Stroad održao je propovijed ispred dvorane u društvu šestorice tipova zakrabuljenih u kukuljice KKK-a. Naravno da se na njih niko nije obazirao. Nevjerojatno je da ih hiljade koje su išle na koncert nisu zatukle zbog vrijeđanja njima svetog pop benda. A na koncertu, usred svirke odjednom je Beatlesima na binu doletjela "cherry bomb", nešto poput petarde, samo puno opasnije. Kuglastog oblika, četiri centimetra u promjeru i puna baruta, ovo eksplozivno sredstvo, inače namijenjeno vatrometu, bilo je toliko opasno da su ga baš nekako u to vrijeme američke vlasti zabranile. I to u SAD-u u kojem je dandanas dopušteno držanje automatskog oružja kod kuće.
I to na američkom jugu. I to još onda. Eksplozija je bila malo je reći snažna. No, kako je buka na koncertu bila uobičajeno nenormalna, 100 decibela i glasnija, Ringo, John, George, Paul niko od njih nije je čuo ništa glasnije od pucnja, te su na tren pomislili da je neko negdje relativno daleko ispalio hitac. Vidjeli su da je sve OK i samo nastavili svirati. A zapravo je neko od njih mogao biti gadno ranjen.
