Malo ili ti malo više mnogima su postala čudna Nedina žaljenja za imetkom, kako ona navodi, milionskim. Tačno je da je bila na meti, ali ne samo u Sarajevu na Ciglanama, gdje je izgubila većinu stvari iz stana, kojeg je kasnije prodala, nego je bila na meti i u srpskoj prijestolnici. Naime, poznato je da se žalila kako su joj bacali bombe na poslovni prostor, otuđivali automobile.
Isto tako Neda ne navodi da je njen drugi stan i poslovni prostori koji su joj opljačkani bili na Ilidži koji su u to vrijeme bili pod opsadom srpske vojske. O kući u Imotskom malo je kazivala, osim nakon podjele i da ju je renovirala. Kaže da je samo kuća u Lepetanima, koja je sagrađena na zemlji njenog pokojnog supruga Milana Bilbije, ostala netaknuta.
Da bi Nedi rasvjetlili stanje koje je u to doba vladalo u Sarajevu kazat ćemo da je uz njen stan na Ciglanama poginuo mladić u haustoru od 17 godina, zajedno sa svojom nanom koja je bila raskomadana. Zar je sada, nakon 30 godina, priča o novcu bitna za isticanje. Kod pravih Bosanaca vodilja je bila „samo neka je ostala živa glava“, ostalo je sve devastirano i zdrobljeno od silnih granata. Rasuti su nervi, kao i imovina. Rasuti su dječiji životi i njihovi dijelovi tijela. S tugom je obilježeno njihovo djetinjstvo. O poslovima da ne govorimo.
Niko nije bio pošteđen materijalnih gubitaka jer su svi drugi gubici važniji i vrjedniji pomena.
