Sarajevski glumac Feđa Štukan u iskrenoj i potresnoj ispovijesti, koju je postavio na društvenoj mreži grupa "Sarajevo Za Svu Raju I Cijeli Svijet", progovorio je u ratu devedesetih godina i objasnio zašto više nikada neće uzeti pušku da bi se borio u ratu.
– Ja sam iz mješanog braka, moj otac je Musliman i njegova sva porodica su vjernici, dok su mi s majčine strane svi pravoslavci, Srbi, koji su ovdje bili čitav rat, čak je i moj deda bio pukovnik bivše JNA koji je pričao čisti ekavski, koji nikad nije promjenio i niko od njih nijednog trenutka nije imao nikakav problem za vrijeme rata.
Na početku sam se uključio u Policiju, bio sam prvo u Zelenim beretkama, tu nisam dobio oružje, koje sam htio da imam kao i svaki glupi tinejdžer, i prijavio sam se u Policiju koja je tada bila jedina regularna oružana formacija.
Radili smo sve poznate akcije na ratištima oko grada: Poljine, Stup, Azići, Trebević, sve smo obišli u najgorim momentima. Tu sam bio devet mjeseci, poslije toga sam otišao u 2. brdsku brigadu, jer sam tamo imao najviše prijatelja, oni su me poslali na obuku za specijalne jedinice kod mudžahedina: Abaza, Dževada i Huseina u Velešićima. To sam završio za dva mjeseca otprilike, i bio u Specijalnoj jedinica 2. brdske brigade Armije BiH. Bio sam snajperista, pucao sam u jednog čovjeka da ga ubijem, na drugoj strani.
Bio je vedar dan, on je stajao na brdu, iza leđa mu je bilo nebo, mogao sam ga vrlo dobro vidjeti golim okom, bio je nekih 500 metara daleko od mene. Ispalio sam 5 – 6 metaka, snajper nije bio dobar i prestao sam da pucam.
Tu noć sam imao noćne more od toga šta sam uradio. Po svom ubjeđenju sam stopostotni pacifista, i takve situacije su me dovele do toga da prestanem cijeniti ne samo svoj nego bilo čiji život. Razmišljao sam tu noć i došao do odluke, da ja više nikad neću pucati ni na koga, bez obzira za šta, za čije ideale, čije pune džepove, politiku, bilo koju vjeru, naciju, znači ja više nikad neću uzeti pušku da se borim u ratu, osim u slučaju samoodbrane. Poslije toga proveo sam godinu dana u ludnici, poslije toga viša ljekarska komisija me oslobodila vojske i tako sam pred sami kraj rata otišao u Njemačku- iskren je on.
