Nekrunisani kralj hrvatske muzičke scene mlađe generacije Zlatan Stipišić Gibonni koji za sebe kaže da se dugo tražio u muzici pa je kao takav radio svašta u karijeri. Radio posao pisca, kompozitora, pjesnika i pjevača.
Čini se da je kao pozitivac i stekao imidž zgodnog muškarca. A taj epitet je dobio zahvaljujući svojim albumima, a naročito onom urađenom na engleskom jeziku. On kaže da je svoju karijeru gradio starinskim putem, a to znači da je u prvom redu tražio ideju pa onda razmišljao o njoj, sviruckao vježbao mjesecima pa tek onda odlučivao hoće li ili ne tu neku pjesmu snimiti.
– Uvijek sam želio da se sviđam svojoj sorti ljudi, što znači ne da se dopadnem svim ljudima nego onima mog ukusa. Onima koji me razumiju.
A onda nastavio da govori kako su se mediji uveliko promijenili, pa i diskografija. Bave se, kaže on, naslovima a tek onda sadržajem. Poređenja radi prije se slika trebala uokviriti a sada sve deformišu tako što prvo prave ram pa onda nekako uglavljuju sliku u njega. Vrlo je malo onih kojima je bitan muzički izražaj i kvalitet. Za medije je značajnije ko je koga štipao, ko se razvodi, tuče, skida i slično, a on to ne čini.
