Ovih dana u žiži interesovanja medija je trebinjski kantautor Šuki Planjanin koji osim što je snimio spot za duet sa Arifom Alajbegovićem “Nikada joj halaliti neću”, ima i nekih nerješenih računa na koje, očito, nema nikakvog uticaja. Sreli smo u ne baš dobrom raspoloženju, ponosnog ali ljutog na pojedine, kako nam reče, nazovi kolege koje, bez njegovog odobrenja, presnimavaju njegove pjesme.
Ne prigovaram
– Prvo je to činio hrvatski pjevač Elio Pisak, ali uz nagovor nekih prijatelja iz Sarajeva, potpisao sam mu odobrenje i ta priča je završena. Ljut sam na neke, a nisam jedini jer vidim i da je Zaim Poturić digao “uzbunu” zbog iste stvari, koji uzmu moju pjesmu, iskrive aranžman i potpisuju pod svoje djelo, ne pitajući ni za kakvo odobrenje. Uistinu sam odlučio da ću putem suda potražiti pravdu od onih koji se preslobodno ponašaju. Obećavam da će svaku svoju notu “krvavo” platiti – ljutito će Planjanin.
Najmanje je svojih pjesama prodavao, a najviše poklanjao, tako da su njegove pjesme pjevali Hanka, Koke, Enes, Sejo,. Arif, Erna, Ferid, Đuka… a nedavno je poklonio i jednu pjesmu Hasibi Agić. Kaže, ne daj Bože, da prigovara…halalosum! Tu se stvar završava. No, ipak ga se za neke stvari mora pitati.
Što se tiče Trebinja i navodnih problema koje ima sa sugrađanima, o tome Planjanin kaže:
– Stanovništvo u Trebinju ima preveliko poštovanje prema meni i ta ljubav je obostrana. Tamo sam im doveo i Kemu Montenu koji je tada na stadionu Malih igara na Brekani pjevao prvi i posljednji put, uz prepun stadion. Sjećam se da su me tom prilikom Kemo i pokojni Davorin opominjali kako ljudi sve mogu oprostiti osim uspjeha. I tako sam ja, čak i u “zatvorenom” Dubrovniku postao zvijezda, pa i u Sarajevu, no u rodnom gradu to nije slučaj.
– Čast pojedincima, ali trebinjska dijaspora me nije prihvatila, ne znam zašto, jednostavno niikada nisam imao potporu s njihove strane. I tu se i ostvarila ona krilatica ne mogu da ti oproste uspjeh – priča nam Šuki koji se ne stidi reći da je iz radničke porodice, pa možda je i to razlog što minimiziraju njegov uspjeh i imaju otpor prema njemu. Očito je njegov uspjeh njihov neuspjeh.
Dugo godina Planjanin je radio sa svojim bratom Bajrom. No, čini se, da od te saradnje više ništa nema. Pitali smo ga u kakvim je odnosima sa svojim bratom i da li su istinite priče da, nakon prekida saradnje, više nisu ni privatno dobri.
Stariji brat
– Ja sam brata doveo u Dubrovnik, pa onda sam došao u Sarajevo i napravio neko ime, pa opet njega doveo ovamo. Upoznao sam ga, između ostalog, i sa Montenom, Džinovićem, Šerbedžijom jer nije mala stvar popiti kafu s njima, a kamoli svirati. Mislim da je dovoljno od mene kao starijeg brata. Aranžirao sam i gotovo sve njegove pjesme. No, došao je kraj saradnje. Bajro je nastavio da svira sa svojim sinom i želim mu svu sreću. Odvojili smo karijere i to je sve. On sada ima svoju, a ja svoju karijeru. Dakle poslovno je prekinuto, a kao braća i dalje funkcionišemo – zaključio je on.
