Nedavno se folkerka Sanja Maletić našla u Nišu na jednoj svečanosti, naime trebalo je da primi priznanje o kojem svaka pjevačica razmišlja. Njoj je organizator, Saša Miladinović, direktor marketinga “TV artvizija” iz Niša doodijelio nagradu za “životno djelo”?! Dobila je nagradu “Carica Teodora”
Žešće radim
– Malo su organizatori požurili sa ovom nagradom, bolje da su sačekali još jedno deset-petnaest godina. Ovo priznanje dobijaju obično oni pjevači, koji su na zalasku karijere, ali ja još nisam rekla posljednju riječ, odnosno, nisiam otpjevala labudovu pjesmu. To se obično kaže za onog pjevača koji polakop odlazi sa scene i u penziju – kaže Sanja.
Znači, ljuta si na organizatore što su te rano penzionisali?
– Ne, naprotiv drago mi je, ali ovo mi je podstrek za dalji rad. Tek sad ću nastaviti da dalje i žešće radim! Iza mene su samo dvadeset i pet godina pjevanja. A mislim da radim još toliko. Tek sam na pola puta.
Za tebe kažu da si carica za zavođenje muškaraca, postala si fatalna žena, da li ti laska i to priznanje?
– U posljednje vrijeme me ubrajaju u fatalne žene. A ja to nisam, samo pokušavam da budem ono što jesam.
Na nagradi su ti čestitale mnoge kolege Đuro Palica, Jovan Perišić, DJ. Krmak… U Nišu si bila sama, pa su kavaljeri baš navalili. Koji je tvoj tip od njih trojice?
– Nijedan! Oni su svi moji dobri prijatelji. Đuro je mnogo visok za mene, Krmak je kao pčela voli da skače sa cvijeta na cvijet, a Jovan je porodični čovjek, koji ne voli da flertuje. Onaj koji mi je pri srcu nije ove ove večeri sa mnom.
Da li možeš nam reći njegovo ime?
Moja tajna
– Ne, to je moja tajna.
Da li hoćeš da ja kažem njegovo ime.
– Ne vrijedi, nećeš ni ti ni bilo koji drugi pogoditi njegovo ime. Znam na koga “ciljaš”, ali nije taj. Za sada ostajem tajanstvena. Znaće se uskoro sve!
