Svoju impozantnu karijeru Sinan Sakić je započeo po lozničkim kafanama, pa je i kao amater bio izuzetno uspješan. Godine 1978. snimio je svoj prvi singl sa Tomicom Milićem, potom sa Barajevcem, Branimirom Đokićem. Oženio se veoma mlad i iz tog braka ima dva sina: Rašida i Medu.
Posljednji koncert
Ljubav svog života, suprugu Sabinu upoznao je 1980. godine i iz tog braka ima kćerku Đulkicu i sina Alena. Sa „Južnim vetrom“ prvim albumom „Još uvek te čekam“ započinje njegova sjajna karijera 1982. godine. Nakon deset snimljenih albuma, Sakić je 1991. godine raskinuo saradnju sa „Južnim vetrom“, no i dalje su se nizali njegovi nebrojeni uspjesi, brojne estradne nagrade. U „vetar“ se vratio ‘94. godine i iz te obnovljene saradnje se izdvajaju pjesme „Zoko moja zoko“, „Dodirni me“, „Drž’ se Mile“ i posljednji album 2001. koji je uradio sa „JV“ bio je „Nisi više zaljubljena“.
Godinu kasnije počinje saradnja sa Srki Boyom i Perom Stokanovićem i albumi „Pijem na eks“, „Emotivac“, „To je život moj“. Sinan važi za pjevača tužnih pjesama koje su se stopile u stotine hitova. Punio je stadione širom ex. Jugoslavije, Evrope i svijeta. Uživao u nezamislivoj popularnosti. Idol svojih mnogobrojnih fanova, a ostao skroman, emotivan, satkan od duše.
Nije volio nikada da pominje svoja humana djela, a bio je jedan od priznatih i poštovanih ljudi na estradi, iako ga život nije mazio. Sav svoj život opjevao je u svojim pjesmama i to nije krio. Gotovo sve što je postigao postigao je bez medijske podrške i zato ga to upravo i čini jedinstvenim. U svojoj karijeri snimao je i duete sa Šemsom, Draganom, Kebom, Muharemom, „OK bendom“, Markom Bulatom.
Godine 2011. realizirao je dupli audio i video zapis albuma „Šalu na stranu“ u saradnji sa Ramom, svojim dugogodišnjim prijateljem u kojem je pretočen sav njegov život, tuga, sreća, ljubav prema njegovim bližnjim, a najviše prema njegovoj najvećoj potpori supruzi Sabini kojoj je posvetio, kako je govorio, ovaj album. Njegov posljednji veliki solistički koncert desio se na Tašu 5. juna 2017 i njegovo posljednje pravo druženje sa najdražim kolegama i prijateljima u jednom od beogradskih noćnih klubova.
Zdravstveni bilten Sinana Sakića bio je narušen još prije nekoliko godina kada mu je ljekar skrenuo pažnju da bi morao prestati da konzumira alkohol u pretjeranim količinama. A on je pio decenijama. Bio je konstantan u konzumiranju alkohola. Pretjerivao je u poročnim užicima. I sam je kazivao nakon što je njegova bolest dobila ozbiljniju konotaciju, a to je alkoholni hepatitis, da je svjestan koliki je grijeh prema sebi pravio. Ispravljao je to sa čašom, dvije vina. No ovoj nevjerovatnoj pjevačkoj instituciji zdravlje je bilo itekako narušeno. Završio je na operacionom stolu kada su mu ugrađeni stentovi u žučne kanale, to premošćavanje je bilo sekundarnog karaktera. Ono što je bilo neophodno je transplantacija jetre jer pomenuti porok mu je uništio većinu te žlijezde.
Kada se sve to desilo i kada je završio u tuzlanskoj klinici, desilo se još nekoliko propratnih simptoma na drugim organima. Ipak, vrativši se kući, uz danonoćnu njegu i zdravu ishranu, fitoterapije, zajedno sa suprugom Sabinom ga je diglo na noge. Nakon prividnog oporavka otišao je i na odmor na Tajland, poslije čega je stao ponovo na scenu.
Pao u agoniju
Njegovi mnogobrojni fanovi su ga sa dosta ljubavi dočekali, a on pjevao kao što to samo on umije. A onda, kako su i predviđali neki od doktora, zdravstveno stanje mu se ponovo pogoršalo te je bio prebačen u klinički centar u Beogradu. Nakon gotovo 20 dana sva obećanja o transplantaciji pala su u vodu. Dočekao ga je loš tretman, što su njegovi bližnji primijetili pa je nakon preživljenog infarkta na insistiranje njegove obitelji napustio klinički centar. I to ne baš slavno jer se desilo ono što nije trebalo. A to je odvođenje njegovog posinka Ernesta u pritvor zbog njegovog burnog suprotstavljanja obezbjeđenju.
Jedno vrijeme zdravlje mu je stagniralo, a onda je pao u agoniju kada je i prestala njegova borba sa teškom bolešću. Presječen je Sinanov ovozemaljski put, otišao je u legendu… Na tom putu su ostale pjesme kao neizbrisiv trag jednog života.
Opisan kao fenomen u knjizi Vehida Gunića „Univerzalni neznalci“
U svojoj knjizi „Univerzalni neznalci“ rahmetli Vehid Gunić opisao je velike ličnosti, a među velikane, kao što je Muhamed Ali i Goran Bregović, našlo se i ime Sinana Sakića u kojoj je opisan kao fenomen koji je bez medijske podrške punio stadone, hale, održavao po tri koncerta dnevno, a na koncertima pravio emotivna ludila među publikom.
Fanovi pišu pjesme
Jedan od njegovih fanova, nakon što je saznao da je njegov idol preminuo, napisao je pjesmu s naslovima njegovih numera.