O svemu je Blažević pričao. Politici. Odnosu sa bivšim predsjednikom Hrvatske Tuđmanom, premijerima Račanom i Sanaderom, treniranju Dinama i Hajduka, Zdravku Mamiću, reprezentaciji koju očekuje Mundijal u Rusiji.
Ćiro se na početku prisjetio da je trebao biti sveštenik, a ne fudbaler.
– Moja majka bila je fanatični vjernik, a kako je izgubila dva sina. željela je da budem sveštenik. Nije mi palo na pamet da se odupirem njenoj želji jer bih za njenu ljubav napravio sve. I krenuo sam kod isusovaca. Nažalost, shvatio sam da ne mogu biti pop jer dok me časna sestra oblačila ‘hašimaga’ se dig'o – rekao je Ćiro.
Sa Hrvatskom je ostvario najveći uspeh u istoriji. Je li ga na mesto selektora doveo tadašnji predsjednik Franjo Tuđman?
– Tuđman je odlučivao o svemu, ali sam ja imao najbolje reference. Po tome u to vreme nisam imao konkurenciju i bilo je logično da to budem ja. Ali, reći ću ti najveću tajnu. Tadašnji predsednik Vedriš mene zove i govori da ja ne trebam biti selektor nego da to treba biti Ivić. Ja mu odgovaram: “Nisi me ti postavio, idem pitati Tuđmana.” Odem kod predsjednika, a on mi kaže: ”Ćiro, Vedriš će te prevariti.” I ja odem i podnesem ostavku kao što je Vedriš želio. A Ivić sutra kaže da ne želi biti selektor nego direktor i da ja trebam biti na klupi. Tako me Ivić spasio, piše Kurir.
Ćiro se prisjetio ispadanja od Nemaca na Evropskom prvenstvu 1996.
– Zaustavio nas je sudija, to je prodana duša! To su bile namjerne greške. On je napravio sve što treba da izgubimo tu utakmicu, kao da je to bila direktiva. Sjećam se i svoje greške jer sam stavio Jerkana da igra iako je imao slomljen nos.