Razgovarati sa popularnim Rizom Hamidovićem je uvijek zanimljivo i interesantno. Iskren, direktan i otvoren u razgovoru je ono što pored glasa krasi ovog čovjeka, a tako je bilo i ovaj put.
–Snimio sam tri nove pjesme, ali završavam i album „Sandžački biseri za sva vremena“, a na to me nagovorio rahmetli Vehid Gunić, a skoro me za to pitao i Avdo Sidran. Paralelno radim pjesme sa sazom i bit će ih oko dvadesetak, a to će biti pjesme koje niko nikad nije snimio – rekao nam je na početku razgovora.
Vehid i Meho
Nedavno je Sidran u „Kući sevdaha“ pravio pomen na godišnjicu smrti Vehida Gunića, a na koju je došlo samo nekoliko ljudi. Da li po Vama Vehid brzo zaboravljen?
–Ja ne idem u tu kuću zbog nekih drugih stvari i ne znam ko je sada glavni tamo, i ne interesuje me. Vehid je mnogo, mnogo zaslužan po pitanju sevdaha. Naravno da je brzo zaboravljen i to je najžalosnije. Pa i Meho Puzić je veoma brzo zaboravljen.
Da li ne idete zbog toga što Vas nema tamo?
–Ne, mene ta šminka upošte ne interesuje. Svaka čast što se tamo nalaze sjećanja na Safeta, Zaima, Mehu, što ima jedna Beba Selimović, ali je žalosno što nema jedne Hasibe Agić, koja je carica za sevdalinku. Neka neko otpjeva „Alipaša na Hercegovini“ kao što to ona može, dat ću mu šta god hoće. Ali, tamo sa svim tim diriguje Hanka Paldum i ne znam ko je još sa njom, pa tako Hanka, bukvalno rečeno, ko god dođe, zna malo da pjeva,“ uzmu ga“, pa mu onda kažu hajde slikaj se i okače mu sliku u „Kući sevdaha“. To je zločin šta se tamo radi.
Da li ste ikad doživjeli da Vam neka pjesma bude zabranjena, da se emituje ili javno izvodi?
-Joooj jesi manijak, dobro ti to pitanje. Bilo je to na Modracu u restoranu „Plaža“ kod Senaida, bio sam zamoljen da ne pjevam pjesmu „Dok me nose na tabutu“ ili „Prebrojana ljeta“, ili da je pjevam samo jednom. A, u restoranu „Bosna“ na Ilidži je definitivno bilo zabranjeno tu pjesmu pjevati, jer je publika svaku drugu pjesmu tražila upravo nju. Udarilo ljudima više u glavu. A, što se tiče zabrane mojih pjesama na televiziji, ja uvijek kažem ima ovih Bošnjaka M 92, kada sam ja pjevo „Zaplakala šećer Đula“ oni nisu smjeli reći javno merhaba, a sad se selamaju. Ja nisam protiv toga, meni je vjera u meni, meni vjera nije zanimanje. E, takvi kada su došli na vlast nisu htjeli Rizu i Rizine pjesme na nekim televizijama i to je grozno.
O Kemalu Malovčiću?
–Razumijem ja njega kada on mene tako nekada javno prozove. Ja o njemu sve najbolje i žao mi je što mu je sva publika koju je imao odavno izumrla. Ja nikog ne mrzim i on je meni drag.
Da li ima neko od kolega koga niste upoznali, a bila Vam je želja?
–Žao mi je što nisam upoznao vrsnu pjevačicu Hasnu Kašmo i kako sam čuo prava je raja. Da sam je upoznao na vrijeme danas bi kako ja, isto tako moja žena i djeca imali njemački pasoš, kao i većina, većina pjevača iz BiH kojima je ta žena dok su bili izbjeglice i neregulisanog statusa u Njemačkoj pomogla da obezbjede budućnost. I kako čujem mnogi su je od tih nazovimo kolega zaboravili, izbjegavaju je, a da je meni učinila takvu uslugu ja bih joj bio zahvalan do groba.
Ko Vam je pravio, pisao, stvarao najbolje pjesme u karijeri?
–To je nesumnjivo Zlatko Zlaja Sjerić, jer on jednostavno zna kako ja dišem. Nadam se da i sada ima u njegovoj sehari koju za mene, jer bi baš ovih dana trebao da ga kontaktiram jer želim da privedem kraju moj novi album.
Safet i Zaim
Ima li ste čast da zajedno putujete, zajedno nastupate, da budete dio iste turneje sa Safetom Isovićem i Zaimom Imamovićem. Možete li njih dvojicu da malo prokometarišete, uporedite, povučete neku paralelu?
–Mene je Safet Isović doveo u Sarajevo, zajedno sa Dragom Trkuljom, našao mi stan u Sarajevu. Ja sam radio na „Zvezdari“ , a na Skadarliji je bila noć Sarajeva i sarajevske pjesme i kuhinje. Ja zamolim mog šefa da odemo tamo jer sam znao da će tu večer da budu Safet, Šerbo, Zaim, Džeza, elita sarajevske i bh. estrade. Ja dođem tamo i pitam Šerbu da otpjevam jednu, on mi dozvoli i pita me šta ću da pjevam, a ja kažem „Vino pije Selman aga“, on me pogleda onako malo čudno i pita me, da li ja to znam, da li upošte znam ko sjedi i ko će me slušati. Ali, mene nije to interesovalo. Kada sam završio, Safet me pozove za njegov stol i kaže mi da me vodi za Sarajevo. Tako je sve to započelo. A, Sarajevu i BiH općenito puno je bio bliži rahmetli Zaim Imamović zbog toga što je bio nekako mekaniji, bio je nekako dužom bliži ljudima. Po mom mišljenju Zaima su malo više gotivili, a naravno i jedan i drugi su legendarni. Safet je imao gard, ljudi su ga poštovali, voljeli, ali imali neku distancu da mu priđu. Baš kao danas Dino Merlin i Hari Mata Hari. Dino prođe Sarajevom svi ga zustavljaju, on zastajkuje, slika se, priča, a Hari ima neki gard koji ljude stavlja u dvoumljenje, da li da priđu ili ne?
Da li ste Safet, Zaim, Vi pravili na turnejama „izlete“ sa ženama?
–Ma, kako nismo. Slagao bi kada bi rekao da smo bili fini i nepristupačni.
O sarajevskoj i bh. estradi?
–Ma, šta da ti kažem i tu ima svega i svačega. Nije loše ovo što radi Nazif Gljiva po pitanju Oskara popularnosti. Nije me zvao, a ja bio pripremio jedan dio novca, ali hajde možda drugi put. Malo mi je čudno da tamo jedan mesar dobije Oskara za pjesmu decenije, znaju ga nana i dvije tetke.
Rizu smo na kraju pitali da li ima nešto ružno u njegovoj karijeri što je doživio na nastupima, a on je rekao da za sada neće iz poštovanja prema popularnoj pjevačici iz Sarajeva i njegovoj dragoj koleginici da iznosi imenom sve u javnost, ali da se sjeća da je osmadesetih godina pjevač M. B. na tu pjevačicu krenuo makazama, i da bi je sigurno povrijedio, da nije on reagovao i tom pijanom pjevaču oteo makaze iz ruku.
Ostavi sevdah, pravi vakumiranu pršutu
O estradi?
–Jednostavno je to sve prostitucija postalo. Meni je zlo kada čujem kada jedan naš pjevač kaže, kako mu je Safet u amanet ostavio sevdalinku. Sevdah je institucija, a ja se pitam ko će da ga sluša, kada on pojma nema o sevdalinci. Ostavi sevdah idi pravi vakumiranu pršutu. Moja velika greška je bila što sam prošle godine učestvovao na festivalu Ilidža. Da tamo neki mesari, piljari, buregdžije, kazandžije, arheološke iskopine, ocjenjuju moje pjevanje, pjevanje jednog Ferida Avdića, Asima Brkana… Neka narod kaže ko vrijedi, a ko ne. Sramota je i ovo što je sad bilo u Tuzli „Sevdah u srcu“, a nisu pozvali jednog Nedžada Salkovića. Sistem vrijednosti je pao do te mjere, da više nema kriterijuma na estradi. Prljava igra vlada estradom, a neznalice udaraju po onima koji vrijede“.
Nada Obrić mi je bezobrazno uzela pjesmu
Da li ste snimili neku pjesmu koja Vas je baš onako dojmila, a nije postigla zavidan uspjeh?
-Ima kako da nema. Riječ je o pjesmi „Dugo te dugo očekujem“ koju sam ja prvi snimio, pa mi je na bezobrazan način uzela Cuca – Nada Obrić, pa danas niko ne zna da sam je ja prvi snimio. Ja sam sa tom pjesmom 1982. godine osvojio drugu nagradu na Festivalu Ilidža. Tajo je to otpjevao prvi, ali eto to se tako desilo i baš mi žao zbog te pjesme.