Neki ga smatraju najvećim brendom Jugoslavije poslije Tita.

-Ne bih volio usporedbe, ali i moj je pristup ljudima da težim ujedinjenju bez barijera, kaže Zdravko Čolić čiji se album ‘Ono malo sreće” na portalu Eurovision on Top našao na prvome mjestu europskih top-albuma

-To je sad više, onako, šala. Ne bih volio nikakve usporedbe u tom smislu, ali stoji i to da ja imam taj altruistički pristup ljudima i koncertima i nekako ljudi prepoznaju u meni čovjeka koji jednostavno ne radi razlike među ljudima, koji svoju publiku promatra kao jedno veliko tijelo koje egzistira na ovim našim regionalnim prostorima. I moj način ponašanja i odgoja koji nosim iz svoje kuće određuju da je moj pristup ljudima takav da težim ujedinjenju bez barijera, bez ikakvih vjerskih, nacionalnih, pa čak i muzički različitih ideja.Takav je pristup idealan da pomiri ljude, da im ukaže da nađu neku zajedničku soluciju i kad su svađe u pitanju i kojekakvi problemi. Moguće je da sam se pokazao kao čovjek koji je djelovao u tom smjeru, čovjek koji, baš kao i na početku svoje karijere, može otići i danas pjevati, svirati i plesati na svim tim nekim ex-jugoslovenskim prostorima.

Pjevač kaže da nije smao on opjevao sva moguža ženska imena, jer to rade i njegove kolege

– Pa, previše imamo žena dosad (smijeh), ja mislim da sam ih bar desetak opjevao. Nisam ja tu iznimka. Mislim da ne postoji veći bend ili pjevač s nekom značajnijom karijerom koji u svom opusu nema barem jednu pjesmu ženskog imena. Mene su žene znale čak i pitati kada ću napisati pjesmu s njihovim imenom. Ono, dođeš na koncert, dama u publici kaže da se zove Zvjezdana i pita kada ću pjevati pjesmu o njoj. Šta da joj odgovorim? A, šta ću? Kažem: na sljedećoj ploči – kroz smijeh govori Čolić koji je prošle jeseni dobro nasmijao kolege u HRT-ovoj emisiji “A strana” kada je rekao da mu se čini kako njegovu publiku u posljednje vrijeme čini sve više muškaraca.On se prijsetio druženja sa Arsenom Dedićem.

– Dugo, dugo je to prijateljstvo trajalo. Mi smo krenuli s pravim druženjem tokom rada na albumu ‘Ako priđeš bliže’. A još prije toga smo snimali pjesmu ‘Loše vino’, za koju je Goran Bregović napravio melodiju, Arsen je napisao tekst, a producent u studiju bio je Kornelije Kovač. To je bilo za moj prvi album koji se zvao ‘Ti i ja’ s pjesmama kao što su ‘Vagabund’, ‘Zvao sam je Emili’ i, naravno, ‘Loše vino’ kao dominantnom pjesmom na tom albumu.Tako smo Arsen i ja započeli saradnju, a nastavili smo je na mom sljedećem albumu ‘Ako priđeš bliže’ s pjesmom ‘Zagrli me’, kao i na albumu ‘Zbog tebe’. Kasnije, u nekom periodu u kome je taj nesretni rat bio, ja bih poslao Arsenu tako neku svoju pjesmu, a publika, mislim, uglavnom i ne zna za pjesme koje sam ja napisao a na koje je Arsen napisao stihove, kao što je to napravio za pjesmu ‘Šta radiš tu’. U periodu kad nisam pjevao, od 1985. do 1990. godine, jedini čovjek s kojim sam imao komunikaciju iz tog našeg muzičkog  svijeta bio je Arsen. Znali smo otići Gabi, on i ja na ručak, ili bih ja došao u Šibenik u njegovu kuću… Matija je tada bio mali, ali drago mi je da sam s Gibonnijem sudjelovao na beogradskom koncertu održanom Arsenu u čast. I ubuduće, ako se neki koncert bude radio za Arsena, Matija uvijek može računati na mene – daje svoju riječ Čolić.

Pjevač kaže da je teško ostati doslijedan sebi.

-Uspio sam ostati normalan i vjeran svojoj publici i poslu. Pa kad me nakon svega pitaš kako je biti Zdravko Čolić, danas kažem: danas je teže biti Zdravko Čolić nego onda tada je to bio jedan mlad, lepršav momak, sve je bilo tako lako ćemo, a kasnije te i odgovornost stiže u raznim smjerovima – kaže Zdravko Čolić.