Olivera i Đorđe se nisu odmah vjenčali, iako su odlučili da budućnost provedu zajedno. Rođena je već i mala Jovana, bila je beba s nepunih šest mjeseci kad su ipak riješili da obave i tu formalnost.
– Malo sam se toga plašio jer dosta sam formalnosti izbjegao u životu. Kad sam maturirao to je bila prava prilika da obučem odijelo, ali sam to izbjegao sticajem okolnosti, nisam došao na proslavu. Ni kasnije nikad nisam bio u odjelu – kaže Đorđe i dodaje:
– Htio sam da se vjenčam 15. avgusta kad je najtoplije, da bih mogao da budem u nekoj majici. Dogovorili smo se ipak da to bude 7. maja, jer je bila sasvim neizvjesna situacija oko mog dolaska iz vojske.
Olivera je otkrila kakva je sama ceremonija venčanja bila.
– Kasnili smo na sopstveno vjenčanje. Tada je Jovana već bila rođena, kada smo se vjenčali, i ja sam zbog albuma za djevojčicu i slike željela da budem u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao farmerke i prsluk, patike naravno i stavio je bedž – Mapete – prisjetila se ranije Olivera Balašević.
– Svadba je bila skromna, upriličena u četvrtak 7. maja 1981. godine, s obzirom na to da je Đorđu umrla majka. Kumovi su bili Biljana Krstić i Josip Boček, koje je Đole “prevario” rekavši da treba da snimaju neku emisiju na televiziji i da obavezno ponesu lične karte. Ja sam imala užasnu tremu, a Đorđe je pravio viceve čak i na sopstvenoj svadbi. Kada su se otvorila vrata kod matičara i začuli se zvuci „Svadbenog marša“, dočekali su nas matičar i njegova asistentkinja sa lentama, a Đole je to morao da prokomentariše: “Oho – vidi Mis i prva pratilja!” – kaže Olivera.
