Ovih dana stižete i u Zagreb sa predstavom ”Šta me snađe”. O kakvoj je monodrami riječ?
-U pitanju je komedija naravi, mentaliteta i situacije. Bavimo se problemom današnjice, lažnim životima sa društvenih mreža, ali uslijed spleta okolnosti i ozbiljnim dilemama, vjernost ili napredak u karijeri. Ideja nam je da prije svega zabavimo ljude, a poslije toga i da ih zapitamo kako bi oni sami postupili. Zapravo smijemo se sami sebi, kada sve što nam se svima događa gledamo sa jedne sigurne udaljenosti.
Monodrama je najteži teatarski oblik za glumca. Jeste li očekivali da će biti tako dobro prihvaćena?
-Hvala vam na komplimentu. Meni je zaista i poslije pedesetog izvođenja, svaka predstava u nekom novom gradu novi ispit. Evidentna je činjenica da se ljudi prepoznaju u likovima i situacijama iz predstave i to mi dosta olakšava posao. Svejedno, nije lako nasmijati ljude istinom. Stavila sam pred sebe težak zadatak, ali mi se čini da to upravo publika zna cijeniti, jer time na prvom mjestu poštujemo njih.
Je li smijeh i humor način na koji se možemo nositi s većinski crnom svakodnevnicom?
-Ne gledam tako na svakodnevicu, ili imam neku dobru vilu čuvara. (smijeh) Humor svakako pomaže, a u najmanju ruku uljepšava ma koliko dobra svakodnevica bila. Nije lako uvijek ga izvuči, ali to je posao za svakog pojedinca. Kako teretana pomaže tijelu, tako humor i smijeh pomažu glavi i duši.