Andrija Milošević danas je jedan od najuspješnijih glumaca, ali malo ljudi zna kroz šta je sve u životu prošao. Od siromašnog djetinjstva, preko prodavača novina do jednoj od omiljenih glumaca.
– Srednju školu sam završio u Podgorici. Sa nepunih četrnaest godina sam otišao od kuće, ali kada kažeš otišao si iz Nikšića u Podgoricu ne znači mnogo. Tada je bilo mnogo teže, bilo je veliko siromaštvo, nije se moglo, veliki je bio i izdatak za porodicu poslati te na školovanje. Međutim insistirao sam. Bio sam jedno godinu i po dana u Podgorici u srednjoj muzičkoj gdje sam bio teorijski smjer, ali sam svirao klavir. Prvu godinu sam bio vrlo dobar, ali sam drugu popustio, počeo sam da bazam po ulicama i tako dalje. Tada sam radio kao kolporter, prodavao sam tada popularne novine „Podgorički grafiti“. Radio sam to sa drugovima, čak smo po stanovima išli. Tako smo malo zarađivali, za burek uglavnom – prisjetio se Andrija.
Poslije godinu i po dana, odlazi u dječije ili pionirsko pozorište kako se tada zvalo, kod Vanje Popović. Ali do tada nikada u životu nije pogledao ni jednu predstavu.
– Nevjerovatna stvar jeste da nikada nisam pogledao ni jednu predstavu u životu, a da sam upisao akademiju- rekao je u emisiji i otkrio kako je sa šesnaest godina upisao glumu na tada tek otvorenoj Cetinjskoj katedri koju je predvodio glumac Boro Stjepanović koji će kasnije u njegovom životu imati bitnu ulogu. Ali on se prisjetio trenutaka u kada je tokom prve godine Akademiji jedva krpio kraj sa krajem.
– I sa šesnaest godina student na Cetinju u jednim patikama i jednoj trenerci, zima, nema se za cipele. Tako sam furao prvu zimu 1994/1995. godinu. Živio sam pet godina u studentskom domu, bilo mi je fenomenalno, ali zaduživao sam se za hranu, zbog nekih drugih stvari, da bih preživio – rekao je Milošević koji je prije dolaska u Beograd prodao automobil za koji je zaradio igrajući predstave dok je bio na fakultetu kako bi vratio sve dugove.