Mile Kitić je nesumnjivo pjevač sa ekstremno mnogo energije i kapacitetom dobrog raspoloženja. Upravo takvog sreli smo ga i u njemačkom gradu Dortmundu gdje je imao nastup, a prije izlaska na binu pušio je cigarilos.
Umjereno pijem
–Vjeruj mi da nisam nikad pušio u životu, ali uvijek naiđe neko od mojih prijatelja i „tutne mi“ ovaj veliki cigarilos u ruku, pa ja onda kao malo to fućkam. Ja se samo malo zezam, cigara i nije porok, a sa ovom velikom cigarom se malo foliram.
A šta je porok u životu?
–Samo žene. Nije ni piće, jer ja zaista umjereno pijem, i to je viski, a na nekom veselju bude i poneka rakijica. Mislim da sam se samo dva puta u životu “odvalio“ od alkohola i to je to.
Opet ste snimili dvije pjesme sa provokativnim naslovom „Aždaja“ i „Mačo žena“?
–Ja volim pjesmama da provociram, a naslovi moraju uvijek da budu tako neobični. Posebno je „Mačo žena“ moderna i više za mlade ljude. S obzirom da ja većim dijelom radim po diskotekama, moram se omladini prilagođavati.
Kada smo već kod žena, kakav tip žene voliš?
– Iskreno volim jake žene, takozvane „mačo žene“. Ne mislim fizički, već mentalno jake. Ne volim mamine maze koje kmeze. Kad je žena, neka ima svoj stav, izraz i ponašanje. Dakle, da su karakterno jake, ali ipak da ja dominiram na kraju.
Ko vam piše tekstove?
–Većim dijelom moja supruga Marta, a ona u posljednje vrijeme sarađuje sa Marinom Tucaković, a s obzirom da je Marina nešto malo bolesna, pa je Marta većim dijelom aktivna u pisanju tekstova. Ja ne volim te neke nostalgične pjesme o ocu, materi, sestrama, braći, ali ipak sam podlegao Martinom tekstu za jednu novu pjesmu. Bit će to neki novi Mile, a svi koji su je čuli do sada, rekli su da je fenomenalna, da tjera na suze. Radio sam je kod Pere Zadravkovića i kada sam je snimao, bilo mi je vrlo teško. Proradile su emocije u meni. Svi u zadnje vrijeme napuštaju rodne gradove za boljim životom, a naša sela izumiru. Radi se o napuštenoj kući, pustinji, ali ipak te srce vodi rodnom kraju.
Da li vas srce vodi rodnom kraju?
– Ja u selu u kojem sam rođen kod Dervente imam još brata i sestru, i jednog brata u Doboju. Kada god se približim mom rodnom selu meni jednostavno srce zatreperi. Ovo nije šuplja priča, ali kako čovjek stari jednostavno te zove rodni kraj u njegov zagrljaj.
Da li bi se konačno i vratili u to selo?
–Ja imam mogućnost da napravim kuću sa svim i svačim u tom selu, ali kako čovjek stari sve više i više mu treba veći grad, po pitanju recimo doktora, bolnice, a ja sam tip koji treba uvijek društvo, a dole ga ne bi imao. Selo je lijepo, ali da provedem ostatak života tu, bilo bi mi teško. Ja bi umro bez moje Marte i Elene.
Da li se bojite da vam lopovi ne provale u kuću u Beogradu kao Saši Popoviću?
–Straha ima uvijek, živimo u takvom vremenu gdje je sve moguće. Svugdje se kuće obijaju ne samo kod nas već i u Americi, Evropi… A, obijaju se kuće imućnih ljudi, sve se to prati. Ja imam kuću obezbjeđenu kamerama, ali to je nebitno, stave kapuljače i uđu. Međutim, ono što je za mene veoma bitno da u kući nikad ne držim velike novce i zlato. Jedino mi bi bilo žao nekih privatnih stvari, a mislim da u mojoj kući nemaju šta da uzmu. Ako hoće televiziju, pa neka nosi. Ja se ne hvalim i koga to briga šta ko ima. Danas kada mnogi ljudi žive teško, ne treba se hvaliti svojim bogatstvom.
Na nastupima pjevate pjesme i Sinana Sakića, mada ne razgovarate?
–Sinan je moj brat, volim ga do neba. Svi pravimo greške u životu, neko manje neko više, ali kada nekog znaš pola svog života onda se neke stvari trebaju i zaboraviti, oprostiti. Ja se nadam da Sinan to može, kako čujem počeo je sa nastupima, a to me jako, jako obradovalo. I uvijek pjevam neke njegove pjesme.
Stalno plačem
Da li bi pjevao i pjesme Dragane Mirković?
–Naravno da bi, ja sa tim nemam problema. Meni je Dragana također draga, a to što imamo privatnih problema, to nema veze sa muzikom i mojim poštovanjem prema njoj. Dragana je sjajna kao žena, pjevačica, ostvarena i poslovno i privatno.
Da li ste vi čovjek koji oprašta?
–Jesam i ja uvijek mogu da oprostim. Ja jedno vrijeme nisam razgovarao ni sa Perom Zdravkovićem sa kojim sa snimio 22 albuma! Znaš li ti koliko je to pjesama, a tu su i 22 godine saradnje. Ja na nastupu od 50 pjesama pjevam njegovih 30. Nazvao sam ga i rekao mu da stvarno nema smisla da ne razgovaramo. Plakali smo kao djeca.
Da li ste emotivni?
–Ma, jesam kako da nisam. Ja stalno plačem, kad gledam neki film, neku životnu priču. Nekad me sramota moje žene, kada gledamo neki film ili dramu, ja se rasplačem i onda pobjegnem iz sobe.
FARBANJE SA TAJLANDA
Kada vas je zadnji put Marta iznervirala?
–Ma, prije par dana. Bila je na odmoru u Tajlandu i od tamo je slala poruke i slike kako da se kuća renovira, ofarba. Ljudi već radili, ofarbali, a ona kaže ne valja, pa oni opet, 20 dana su mi bili moleri u kući. E, tu me baš iznervirala. Ali, šta ću, volim je pa joj sve opraštam.
