Vokal jedne od najposebnijih pjevačica na ovim prostorima toliko je poseban da je ušla i u osnovnoškolsku literaturu. Ime Josipe Lisac nalazi se uz Edith Piaf i Freddieja Mercuryja kada se tumači pojam glasa. To je najbolji pokazatelj toga koliko je obilježila scenu, a proteklog petka na jubilarnom Porinu dobila je još jednu potvrdu – Porin za najbolju vokalnu izvedbu.
Ispričala je šta misli o smjeni generacija, saradnji s mlađim pjevačima i zamkama na sceni.
-Nove generacije se trebaju pojavljivati, ne može to stati. U krajnjoj liniji to pokazuje moja saradnja s Chui bendom, a oni su trideset godina mlađi od mene. Za njih nisam znala prije godinu i pol kad smo krenuli sa saradnjom, ali sam saznala. Sviraju svjetsku muziku. Na Porinu je bilo izuzetno puno ljudi koji imaju nekakva nova, svježa razmišljanja, što su i pokazali. Nagrada Porin objedinjuje široku lepezu muzike, što je potrebno. Moraju dolaziti novi. Mi se inspiriramo jedni drugima. Mlađi svijet dolazi sa svježim, novim mentalnim sklopom i svjetonazorom, a meni se to sviđa. Sve što ne znam, naučit ću, saznat ću – ispričala je neponovljiva umjetnica.
Otkrila je ključ po kojem bira s kim će raditi.
-Naprosto me nazovu i pitaju sviđa li mi se nešto što mi nude. Znam kad mi se nešto sviđa i kad radim nešto s ljubavlju. Nema tu kalkulacija – sad će nešto biti hit i slično. Važno je da napraviš dobro. Često mi ljudi kažu da sam prije vremena, a to nije istina. Ja sam u vremenu, samo puno njih jako kasni. Neki su zakasnili, ja sam otišla naprijed, ali onda jednog dana zazvoni telefon nekih koji se nisu ni rodili kad sam počela nastupati i koji me razumiju. Ne znam je li me moja generacija shvatila, danas me možda bolje shvataju, ali oni koji imaju 30 manje mnogo me bolje razumiju – poručila je.
Osvrnula se i na mlade pjevače koji danas manje pažnje pridaju vokalnim sposobnostima i pjesmi, a više privlače svojim privatnim životom ili izgledom.
-Ostavit ćemo vremenu da se pokažu. Svaki uspjeh, svaki aplauz mora biti zaslužen. Neko će reći – uspjeti je lako, ali to nije istina, užasno je teško uspjeti. Što si stariji, što idu godine i vrijeme, sve je teže i teže, ali to ćemo ostaviti njima, kako oni razmišljaju. Ostavljam sav prostor onima koji dolaze i tome koliko ozbiljno razmišljaju o sebi, o muzici koju stvaraju, poštovanju prema sebi. U vrijeme bivše države imali su puno veće tržište, no nove generacije imaju sve blagodati novog doba – kazala je Josipa. Prokomentarisala je i je li danas teže ili lakše uspjeti.
-Ako stvarno želiš napraviti nešto dobro, uvijek je teško. I prije i sada. Sad imaš jako puno informacija, ali u tome leži i zamka. Kad sam imala 17 ili 18 godina, morala sam teško dolaziti do snimaka, a kad sam poželjela svoj album i da to napravi Karlo Metikoš, to je bilo jezivo teško. Danas ti se čini da nešto pritisneš i dobiješ informaciju, ali u tome je ta zamka. Ipak moraš raditi na sebi, zaintrigirati, zavesti ljude i uvijek ih iznova moraš osvajati. Kad god se popneš na scenu, ti publiku moraš osvojiti. To je teško bilo i nekada i danas. Nije lako biti svoj i stati pred publiku, ali ako vam ljudi povjeruju, s njima dijelite radost umjetničkog stvaranja, a to nije malo‘-istaknula je Josipa Lisac.
