U toku su posljednje pripreme za početak snimanja filma „Čarape kralja Petra“ po istoimenom romanu Milovana Vitezovića, koji režira Petar Ristovski.
Lazar Ristovski igraće slavnog kralja, a u razgovoru za Kurir ekskluzivno otkriva zašto će to biti njegov posljednji projekat i kakvo je bilo iskustvo snimati u kabinetu Kolinde Grabar Kitarović.
Govorili ste da Fest poslednjih godina nema veze s nekadašnjim festivalom. Smatrate li da je to i danas samo festival distributera?
– Fest je distributerski festival, a ne festival dobrog umjetničkog filma, velikih svjetskih filmskih dostignuća i svjetski poznatih gostiju, kao što je to bio nekada. Pozdravljam program domaćeg filma, ali, nažalost, nema dobrih domaćih filmova da bi taj program bio kvalitetan.
Uskoro vas čeka prva klapa filma „Čarape kralja Petra“. Hoće li vam biti teže natjerati glumce da slušaju ili konje?
– Ovo je po svemu moj testamentarni projekat. Ne zbog godina koje imam, već zbog moje odluke da se poslije ovoga filma i serije više neću baviti glumom. Dosta je bilo, a uloga kralja Petra, onako kako je ja zamišljam i onako kako su je scenaristi, a prije svega moj sin Petar, koji će da režira, zamislili, daju mi mogućnost da na kraju ovom ulogom stavim pravu tačku na svoj rad. Kralj Petar neće biti samo romantična predstava o kralju, kakvu mnogi imaju, već će to biti kralj-čovjek. Čovjek koji pati i čezne za Srbijom i koji se preispituje: da li su žrtve koje je Srbija podnijela u Velikom ratu bile neophodne?
Svakako će naš projekat i temom i načinom kako ćemo ga realizovati biti nešto što će se pamtiti. Vidjećemo to ubrzo. Naime, mi smo već zakazali premijeru filma za 11. novembar u Sava centru, na dan potpisivanja primirja u Velikom ratu pre tačno 100 godina,
Snimate u Zagrebu film „Država“. Odnosi između Srbije i Hrvatske su zategnuti. Kako je kod umjetnika?
– Kao što znate, moja producentska kuća „Zilion film“ i hrvatski „Interfilm“ sarađuju već godinama na obostrano zadovoljstvo. Filmovi koje smo zajedno napravili, a ima ih ukupno pet, bili su na velikim svjetskim festivalima i osvajali važne nagrade. Naše koprodukcije su u svemu opravdale novac koji smo dobili mi u Zagrebu, a oni u Beogradu. To su filmovi Vinka Brešana, Zrinka Ogreste, Miloša Radovića.
Da li ste upoznali predsjednicu Hrvatske Kolindu tokom snimanja u njenom kabinetu?
– Nisam upoznao predsjednicu Hrvatske lično. Ona je dama po mom ukusu. Mislim da je ona žena koja nosi pomirljive poruke za Srbiju, što je pokazala i prilikom posljednje posjete našeg predsjednika Hrvatskoj. U Zagrebu sam bio tih dana na snimanju filma „Država“ Vinka Brešana i mogu vam reći da je dio hrvatske štampe bio dosta oštar prema njoj, ali i prema našem Vučiću, ali su se oboje pokazali kao deo jednog novog, tolerantnijeg i evropskijeg svijeta nego što smo to viđali do sada. Predsjednik Vučić je tamo dočekan, rekao bih, s velikim poštovanjem.
U kampanji za gradske izbore angažovalo se dosta umjetnika, ali nema vas. Zašto?
– Ja nastupam kao slobodni strelac, to sam bio celog svog života i meni se ne može naređivati. Ono što radim, radim zato što ja tako hoću i kad hoću. To što neki žele to da predstave onako kako to njima iz nekog razloga odgovara je njihov problem i njihova slabost. Za mene govore moja dela.
Na izborima su se izdvojile dvije liste koje predvode vlast i opozicija. Šta mislite o njima?
– Moramo priznati da Beograd polako ali sigurno počinje da liči na evropske gradove. E sad, da li je važnije da Beograd počinje da liči na evropski grad, ili da se ponovo vratimo u prošlost i da Beograd vode ljudi koji su ga stavili na koljena? Ne zaboravimo da je, kad govorimo o kulturi grada, za vrijeme vladavine gradonačelnika Dragana Đilasa ukinut gradski fond za finansiranje mladih filmskih umjetnika. Za vrijeme te vladavine hiljade slobodnih umjetnika ostale su s dugovima jer im grad na čijem je čelu bio Đilas nije uplaćivao socijalno i penzijsko osiguranje. Kako da glasam za politiku čovjeka koji je to uradio kulturi? Glasaću s osmijehom za listu Aleksandra Vučića zato što volim Beograd.